Obiteljska kuća Maria Grubića nalazi se odmah do željezničke pruge u Murskom Središću gdje se danas dogodila teška nesreća kada je vlak naletio na osobni automobil u kojem su bili majka i mala djevojčica. Između kuće i pruge nalazi se samo cesta koja vodi do stadiona Rudara pa je Mario odmah priskočio u pomoć. Evo što nam je rekao.
„Oko 16 sati pripremao sam se da sina odvezem na trening kada sam čuo jak i tup udarac koji me prestravio. Izašao sam napolje i vidio kako vlak gura automobil, a zaustavio se nakon nekih 50 metara. Odmah sam pretrčao cestu i došao na mjesto nesreće. Majka je upravo vadila iz smrskanog automobila svoje dijete i bila je u potpunom šoku, zbunjena i dezorijentirana. Stavila ga je na snijeg, ja sam ga uzeo u naručje i ono je počelo plakati, a to mi je bio najljepši plač u životu jer sam shvatio da je dijete živo. Djevojčica je imala veliki hematom na glavi i vratu pa sam je odnio u svoje dvorište gdje smo je obrisali ručnikom. Gospođa se u međuvremenu pribrala i nazvala hitnu pomoć i svoga supruga koji su stigli u veoma kratkom vremenu te prebačeni u čakovečku bolnicu. Sretan sam što sada znam da su dobro no kako je to sve izgledalo na prvi pogled, očekivao sam najgore. Majku i dijete spasio je sam Bog jer da je auto samo sekundu prije stigao na pružni prijelaz direktno bi zahvatio dijete, a onda bi se dogodilo ono o čemu ne želim ni razmišljati.
Šokiran i izbezumljen bio je i strojovođa koji me zamolio da ugasim auto čiji je motor za čudo još radio. Prednji dio bio je toliko smrskan da nisam mogao doći do brave pa ni sam ne znam kako i na koji način, lupanjem, udaranjem i trganjem sam uspio to učiniti. Ovo se moglo svakome dogoditi i ne treba nikog osuđivati, jedino je važno da se sve sretno završilo. Ni ja se poslije toga nisam dugo mogao smiriti.“ završio je još vidno potresen Mario Grubić.
(R. Tomanić, foto A. Jurak)
