Dom za starije i nemoćne „Stubičar“ iz M.Središća ,Kolododvorska 32 sa svojim radom počeo je još u rujnu 1999.godine ,no njegov pun pravni oblik stekao je 2004. godine .
Prošlo je punih petnaest godina od prvih početaka Katarine i Franje Stubičara koji su se kao osnivači umirovili 2004. godine te svoja upravljačka i vlasnička prava prenijeli na sina Mladena i snahu Sandru. Na početku je dom zapošljavao 5 djelatnika i 17 štićenika , dok danas u domu radi 17 djelatnika sa stalnim radnim mjestom uz povećanje za dva radna mjesta tijekom godišnjih odmora te ukupni smještajni kapacitet od 50 osoba. Ono što posebno treba istaknuti je njegovanje zajedništva i obiteljske povezanosti među štićenicima doma kao i osobljem. Profesionalno medicinsko kao i pomoćno osoblje pružaju štićenicima doma svu medicinsku kao i kvalitetnu osobnu njegu svakog štićenika. Opuštena komunikacija , svakodnevna druženja u dnevnom boravku uz domaću kuhinju pružaju svim štićenicima ugođaj jedne male domske zajednice.U zadnje vrijeme tom opuštenom druženju sa štićenicima pridonosi i kćerka Lorena Stubičar što još više stvara osjećaj obiteljske atmosfere doma.
Posebna priča u tom petnaestogodišnjem razvoju i rastu doma je njezina štićenica sa najdužim boravkom u domu od punih petnaest godina, takoreći od prvih trenutaka njegovog postojanja gospođa Tonka Vugrinec. Dalmatinka rodom , snaha u Međimurju točnije Štrukovcu cijeli je život provela ovdje pa je i logično da je svoje starije godine odlučila provesti tu u blizini svojih najbližih , a dom joj se za to pokazao kao najbolje rješenje. Nisu u domu zaboravili taj lijepi i veliki jubilej gospođe Tonke kao i samog doma te su joj priredili ugodno iznenađenje uz malu proslavu i puno, puno čestitki.
Toj maloj proslavi pridružila se i obitelj gospođe Tonke. Torta , kolači , glazba sve to pratilo je ovaj lijepi sentimentalni doživljaj. Suze gospođe Tonke rekle su sve o njenim osjećajima prema osoblju doma koje joj iskazalo toliku pažnju i ljubav. Na upit o njenim impresijama tijekom tih 15 godina rekla je da se cijelo to vrijeme u domu osjećala zadovoljno , lijepo , a najviše ju se dojmilo poštovanje kako vlasnika tako i svega osoblja prema njoj te prema svim drugim štićenicima doma.
„Gledam televiziju, razgovaram sa prijateljicama i prijateljima , svake nedjelje obavezno gledamo misu na TV ,a kada mogu odem malo prošetam Središćem. U domu slavimo sve blagdane tako da nam tu zaista ništa ne nedostaje. Članovi obitelji redovno me posjećuju i to su sigurno jedni od najljepših trenutaka. Ima nas tu iz raznih mjesta u Međimurju, susjedne Slovenije i svi smo kao jedna velika obitelj.“
Sandra Stubičar viša medicinska sestra i ravnateljica Doma ima samo riječi pohvale za gospođu Tonku jer ona je već sada pravi član njihove obitelji. Jer njihovih zajedničkih petnaest godina stvorilo je tako blizak odnos koji se teško riječima može opisati.
Ravnateljica se i ovim putem zahvaljuje svim bivšim i sadašnjim korisnicima i njihovim obiteljima , Gradu Mursko Središće , Župi Svetog Ladislava i Marije Kraljice,liječnicima obiteljske medicine iz Selnice ,Svetog Martina,Murskog Središća,Vratišinca i Podturna, Ljekarni Selnica i svima ostalima koji su im bili vjerni suputnik u svakidašnjim izazovima i radostima tijekom ovih 15.godina.
(tekst i foto Z. Rihtarec)
