Kako su Zrinski danas svojevrsni brend Međimurja, njihova je povijest dobro poznata, a priče o najpoznatijim članovima obitelji susreću se na svakom koraku. Ipak, povijest Međimurja nipošto ne počinje s njima, i kao što smo već pisali, brojne su velike obitelji i zanimljivi događaji pratili ovaj prostor stoljećima prije Zrinskih. Gašpar Ernušt postao je gospodar Čakovca po smrti svog oca, a kad mu je brat Franjo umro na Mohaču 1526. godine, Gašpar je ostao posljednji pripadnik te znamenite obitelji. Prva polovica 16. stoljeća već je vrijeme konstantnih sukoba s Osmanlijama, a u nekima je sudjelovao i sam Gašpar sa svojim banderijom. Za našu je priču posebno važno što je oženio Anu Keglević, kćer hrvatskog bana Petra, čije su brojne posjede u dolini Zrmanje već bili zauzeli Turci, pa se Petar na razne načine pokušava domoći posjeda koji se nalaze sjevernije. Kako je Gašpar očito obolio 1540., a ubrzo zatim i umro, Petar je vidio priliku da dođe do još jednog značajnog vlastelinstva – Međimurja.
Naravno, za to se trebao roditi sin Gašpara i Ane. Petar je, kako ne bi ništa prepustio slučaju, Anu proglasio trudnom, a Međimurje zauzeo iste godine kad je Gašpar umro. Kako se plod ljubavi Gašpara i Ane u godinama što dolaze nije rodio, bilo je svima jasno da je priča o trudnoći lažna. To je naravno bilo jasno i kralju Ferdinandu, međutim, Petarr mu je u prošlosti bio koristan, kako u sukobima s Osmanlijama tako i u vrijeme građanskog rata s pristašama Ivana Zapolje. Tako je kralj odlučio pustiti Keglevića jedno vrijeme da uživa u Čakovcu. Ipak, kako je Petar došao u sukob s raznim velikašima i pitanje mnogih posjedovnih odnosa nije bilo riješeno, polako je došao i u nemilost kralja. Kralj tako godine 1546. dopušta Nikoli Zrinskom, u historiografiji poznatom i kao Sigetskom, da silom zauzme Čakovec, a Petra zatoči. Nikola je to i učinio, a Međimurje pretvorio u nasljedni posjed svoje obitelji. Zanimljivo, tom su prilikom u jednom pismu spomenuti i tajni tuneli za bijeg, koji još danas bude interes i maštu brojnih posjetitelja čakovečkog Starog grada.
Petar je ipak nakon godinu dana dobio kraljevu milost, i ono što je još važnije, svi su obiteljski posjedi vraćeni njegovu najstarijem sinu Jurju. Važno je za Međimurje i da su Keglevići prva hrvatska plemenita obitelj koja je držala Međimurje, a sasvim su sigurno sa sobom dovodili i svoje službenike i familijare. Doduše, pisali smo već i obitelji hrvatskih korijena koja je prije nastanila Međimurje, no to je potpuno drugačiji kontekst pošto je riječ o plemićima koji su stoljećima prije naseljeni na sjever Mađarske.
(Zoran Turk)