– Tak, ubili su nam Ferdinanda – rekla je dvorkinja gospodinu Švejku, koji je prije nekoliko godina napustio vojnu službu, nakon što ga je vojna liječnička komisija definitivno proglasila blesavim, pa se uzdržavao prodajom pasa, gadnih nečistokrvnih čudovišta, kojima je krivotvorio rodovnike. Osim ovog posla patio je i od reumatizma i upravo je mazao koljena „Opodeldokom“.
– Kojega Ferdinanda, gospođa Mullerova ? – odazvao se Švejk ne prestajući masirati koljena – ja poznam dva Ferdinanda. Jednoga, taj je sluga kod drogeriste Pruše i tam mu je zabunom jednom popil flašu nekakve mazarije za kosu, i onda poznam još jednog Ferdinanda Kokošku koji pobira pesji drek. Nijednoga ni nikakva šteta.
– Ali, milostivi gospon, gospodu nadvojvodu Ferdinanda, onog s Konopišta, onog debeloga, pobožnoga.
– Jezušmarija – uskliknuo je Švejk – to je dobro. A gde mu se to, gosponu nadvojvodi, dogodilo?
– Napucali su ga u Sarajevu, milostivi gospon, iz revolvera, znate. Vozil se tam s tom svojom nadvojvotkinjom u autu.
– Tak, dajte da to pogledamo, gospođa Mullerova, u autu…Je, takav gospon si to može dozvoliti, a da si ni ne pomisli da takva vožnja autom može nesretno završiti. A u Sarajevu k tome, to je u Bosni, gospođa Mullerova. To su, valjda, napravili Turci. Mi im baš nismo smeli zeti tu Bosnu. Tak, vidite gospođa Mullerova. On je, taj gospon nadvojvoda, već na pravdi Božjoj. Dugo se mučil?
– Gospon nadvojvoda su bili odma gotovi, milostivi gospon. To znate da z revolverom nema igranja. Nedavno se isto tak jedan gospon kod nas u Nuslama igral z revolverom, pa je postrelil celu familiju i domara koji je došel videti ko to tam puca na trećem katu.
Tako su dobri vojnik Švejk i gospođa Mullerova komentirali sarajevski atentat i početak 1. svj. rata. Švejku se pritom nema što zamjeriti, jer je liječnička komisija utvrdila da je blesav. Međutim, danas smo na htv-u mogli gledati jednog drugog Švejka, domaćeg, koji nije ni približno duhovit kao Švejk, ali je puno blesaviji. Ili se samo pravi blesav. Tako naš Švejk (Mesić Stevica) na pitanje gospođe Mullerove (Ace Kurcoglavog) tko mu smješta oko Patrije, britko odgovara kako mu to rade nostalgičari za NDH-om. Jer je on antifašist. Stevicu smetaju pokušaji revizije povijesti. Iako je legalist. Moš mislit. On s Patrijom nema nikakve veze, ali ipak zna da je sve bilo transparentno. Nije nam objasnio je li i finsko državno odvjetništvo nostalgično za NDH, pa nam želi Stevicu u bajbuk pospremiti. Na pitanje gđe Kurcoglave o kupljenim stanovima, Mesić nonšalantno, ali ne više vickasto, odgovara da mu je lovu dao prijatelj i da će mu vratiti istu, ako i kako bude mogao. A ako ne bude mogao, nikom ništa, ovaj ima love ko blata. To ti je legalist. Aci nije palo na pamet pitati ga kako misli toliki novac vratiti sa svojom plaćom, pod pretpostavkom da živi još najmanje 10 godina. Jer Stevica ima 80 godina, a dužan je 160 000 eura.Nek nam Stevica poživi taman koliko je potrebno da ga vidimo s čeličnim narukvicama oko rukica. Po mogućnosti, darovanim za čin veleizdaje.
Isto tako, Stevica je podržao zakon o Perkoviću jerbo smo pokazali da smo mi suverena zemlja, ali na pitanje o izručenju generala, g. Obrva je rekao kako su to od nas tražili. Onda nije trebalo dokazivati suverenost, jer otkad je on na čelu države, suvereni nismo ni bili. Aca Mullerova ga je mogao na svaku izgovorenu riječ, barem pet puta verbalno nokautirati, toliko je, očito, blesavi Stevo Švejk mumljao i frfljao, ali to mu nije bila namjera. Zato ga je 20 minuta pitao o Karamarku, umjesto da ga pozove u emisiju i osobno mu postavlja pitanja. Laprdao je Stevo i o Jalti, davio s nekim pričama o odbijanju primanja mita, koje su potpuno neprovjerljive. Jedino nije stigao potegnuti češljem po obrvama. I po Acinoj glavi.
Dobio sam prvu plaću od Muralista. Urednik Puki je poslao limuzinu po mene i teatralno mi predao ček. Pred svjedocima. Sve su zabilježile kamere. Nisam odmah s računa podigao svih 37,45 kn. Službenica u banci, rekla je kako nakon tri primljene plaće mogu u realizaciju kredita. Puki mi je obećao za sljedeći mjesec povećanje plaće od 100% tako da mi kredit neće ni trebati. Poklonio mi je i poni bicikl koji je dobio za odličan uspjeh u 1. razredu OŠ. Tako sam sad i mobilan i stignem na svaku presicu.
Caffe bar Art ne spominjem jer nam je vlasnik uskratio nedjeljni gablec. Statutu usprkos. Ali ću pozdraviti ekipu s kojom petkom haklam u Cimperu. Pecka i Šprleta, a posebno Cipija i Havoja koji su me u petak dobro namučili. Njih dvojicu, ja JEDAN , jedva sam nekako pobijedio. Stvarno su se držali do kraja. Bilo je 2:0 za mene, ali nakon 11:4 u prvoj rundi, u drugoj su dečki stavili u petu brzinu i rezultat od 11:8 , bio je više nego uspješan za mene. Da smo odigrali i treću partiju, bojim se da bi bilo neriješeno.
Lijep pozdrav,