Na današnjoj prekrasnoj gradskoj šetnici ciljano su se sastali Serjojnčari koje su životni putovi odnijeli podalje od rodne sredine u kojoj je ostao tek jedan. Sjetit će ih se starije generacije, jer niti oni nisu više mladi, a onima mlađima ćemo dati do znanja da su to bili dečki koji su rođeni prije 65 godina.
S lijeva su: Miroslav Krištofić–Špiro, danas živi i radi u Belgiji, Mladen Grubić-Gudrum, živi i radi u Kotoribi, Branko Žižek-Žika, s prebivalištem i radnim mjestom u Mariboru, i tek jedan koji živi u rodnom mjestu-gradu, Đuro Varšić-Oto.
Sastanak na šetnici obnovio je uspomene i sjećanja na dane kada su ovdje u ribičiji “hranili” komarce, kada su se ovdje igrali “rata”, a nešto kasnije su neki od njih na travom obraslu obalu Mure dovodili svoje prve simpatije. Nijemi svjedok u pozadini je svemu tome od 1968. godine bio most na rijeci djetinjstva.
Kako su se našli ovdje u subotu popodne 28.ožujka ? Rekli smo, ciljano jer dečki dogovaraju na koji će način obilježiti 50-tu obljetnicu od završetka ovdašnje pučke škole. Želja im je okupiti što veći broj pripadnika njihove generacije, no i sjetiti se onih kojih više nema među njima. Kako kažu, te davne 1965. godine iz tri osma razreda izašlo je 105 učenika. Zadivljujuća je to brojka koju su upotpunili i njihovi vršnjaci iz Križovca, Peklenice i Hlapićine.
Zabilježio: M. Grubić