Danas u 10,00 sati prvi izlagači počeli su puniti svoje štandove na Sajmu domaćih proizvoda koji se održava u Murskom Središću u sklopu manifestacije „Ljeto uz Muru“ u Murskom Središću. Jedan od njih bio je i Stanislav Trstenjak vlasnik istoimenog OPG-a iz Svetog Martina na Muri.
Na svojem štandu Stanislav je izložio proizvode koje sam proizvodi, razno povrće, luk, papriku, paradajz, češnjak, ali ne bilo kakvo nego ono koje raste iz starog tradicionalnog međimurskog sjemena. Ovo je ono kaj su jeli naši stari, kaže, ja to sjeme imam od kad znam za sebe, a ono se u našoj obitelji prenosi s koljena na koljeno. Ovo originalno sjeme obnavlja svake dvije godine i ima ga za sve vrste povrća koje uspijeva u Međimurju. Tako nam je pokazao ona za razne vrste salata, mrkvi, celera, matuvilca, poriluka, graška, češnjaka, repe itd.
Također je izložio mlince i to obične, ali i one od koprive koja je kako kaže nekada u njegovom djetinjstvu bila jedan od glavnih prehrambenih proizvoda. Živjelo se u siromaštvu, obitelji su imale puno djece, nije bilo kao danas. No hranili smo se zdravo i to s onim što smo imali i što nam je izraslo na polju ili vrtu. Od toga su nam mame spremale razne „delicije“ za koje današnja djeca niti ne znaju, niti bi ih jela jer su naučena na čips, pizze i ostale nezdrave prehrambene proizvode. Povrće od mojeg sjemena ne može se mjeriti s onim koje danas većina ljudi kupuje. To je sve GMO, umjetno, pa paradajz nema okus i miris kao ovaj domaći. Evo ovdje imam svoja tri, jedan je „volovsko srce“, drugi „pravi stari domaći“ dok za ovaj treći svi misle, a to smo pomislili i mi, da je paprika. No nije, to je paradajz koji samo tako izgleda, šuplji je i može se puniti s raznim dodacima te ispeći.
U oko su nam zatim upali veliki ispleteni vijenci luka. Stanislav nam je kazao da se luk na takav način čuvao za upotrebu i preko zime, a kao zanimljivost dodao da je stari međimurski običaj bio da se jedan vijenac daruje mladenki na dan vjenčanja i to je simbolično značilo „koliko glavica luka, toliko djece“.
Stanislav Trsenjak voli sve što je „staro“ pa je od propadanja, prodaje i otuđenja spasio stotine starina. Sve to našlo je mjesta u njegovoj obiteljskoj kući koju je pretvorio u muzej čiji svaki kutak pokazuje dio prošlosti, kulture, običaja, mudrosti i znanja. Ima tu raznih rukotvorina, odjevnih predmeta i narodnih nošnji starijih od sto godina, zemljanih posuda, namještaja, kolijevki i još puno toga, no o tome ćemo pisati uskoro kada Muralist posjeti gospodina Trstenjaka u njegovom domu.
Još puno toga nam je ispričao Stanislav, jer riječi poput bujice same izlaze i njega, drago mu je kad to netko sluša, a u nama je dobio vjerne slušatelje koji će to sve prenijeti vama dragi čitatelji i to uskoro. Znamo da će biti vrlo zanimljivo, a Stanislav neke svoje tajne valjda čuva samo za nas.
(R. Tomanić, foto A. Jurak)
