Na samu staru godinu posjetila nas je Nevenka Brodar iz Murskog Središća, učiteljica u mirovini te nam donijela jednu jabuku. Jabuka ko jabuka, na prvi pogled ništa neobično, no kada ju uhvatite u ruke i pažljivije pogledate vidjeti ćete da ipak nije kao druge. Skoro pravilnom crtom podijeljena je u dvije boje, crvenu i žutu. Gospođa Brodar nam je objasnila:
„Jabuka izgleda baš kao ona iz priče o Snjeguljici koja je također bila u dvije boje, a koju je zla kraljica otrovala tako da je crveni dio bio smrtonosan. Kraljica preobučena u seljanku je jabuku razrezala, a Snjeguljica je uzela crveni dio, pojela te pala mrtva. Ova priča simbolično govori i o izboru koji svi imamo. Što ćemo odabrati ovisi samo o nama, a pošto je sutra Nova godina koja će pred nas postaviti mnoštvo izbora, morali bi razmisliti i odabrati ono što je najbolje za nas. Svima želim da im izbor bude pravilan jer biti će mnogo situacija u kojima on neće biti lak, no ja se nadam da ćemo svi u tome uspjeti. Svim Središćancima želim sretnu novu godinu!“
A sada evo dio priče o Snjeguljici koja govori o neobičnoj jabuci u dvije boje.
– Ogledalce, ogledalce, kaži meni, tko je najljepši u čitavoj zemlji ?
Ono joj odgovori kao prošli put:
– Ovdje ste, kraljice, najljepši vi, ali Snjeguljica, preko sedam planina, kod sedam patuljaka, tisuću je puta ljepša!
Kad kraljica ču da ogledalo tako govori, zadrhta od bijesa i viknu:
– Snjeguljica mora umrijeti, pa makar me to života stajalo!
Ode potom u jednu skrivenu sobu, u koju nitko osim nje nije smio ući i tu načini jednu otrovnu jabuku. Izvana je bila tako lijepa, žuta pa rumena, da bi je poželio svatko tko bi je vidio, ali tko bi samo komadić pojeo, morao bi umrijeti.
Kad je jabuka bila gotova, kraljica oboji lice i preobuče se u seljanku pa krenu preko sedam gora do sedam patuljaka. Kad pokuca na vrata, Snjeguljica izviri na prozor i reče:
– Ne smijem vas pustiti unutra, sedam patuljaka su mi zabranili.
– Razumijem – odgovori seljanka. – Mislila sam prodati ove jabuke. Ali kad je tako… Evo, kad si tako lijepa, jednu ću ti pokloniti.
– Ne, – reče Snjeguljica – ne smijem ništa primiti.
– Bojiš li se da ću te otrovati? – upita žena. – Evo, gledaj, razrezaću je popola; crveni dio tebi, žuti meni.
Jabuku je tako napravila da je samo crveni dio bio otrovan. Snjeguljicu je primamila lijepa jabuka, pa kad vidje seljanku da jede, nije mogla odoljeti, pruži ruku i uze otrovnu polovicu. Samo što je zagrizla, pade mrtva na zemlju. Kraljica je pogleda pakosno i glasno se nasmija:
– Bijela kao snijeg, rumena kao krv i tamnokosa kao ebanovina! Sad te više patuljci neće oživjeti!
(R. Tomanić)