Polako se bliže kraju veseli raspjevani serjojnski fašnički dani. Glavna događanja „Serjojnski fašnik“ i “Mali serjonjski fašnik „ su iza nas, a oni bude i neke uspomene kojih se rado prisjećamo. Nakon niza godina u tim, ovogodišnjim događanjima nije bilo čuvarice tradicionalne serjojnske maske ili ako hoćete kostima „Cimera“, te stalne učesnice svih tih fašničkih događanja gospođe Ane Žilavec. Kako život ima svoj neupitan slijed, tako nas je i ta draga osoba, vesela i uvijek spremna na pomoć napustila krajem prošle godine. Ovi fašnički dani velika su prigoda da se barem na ovaj način prisjetimo i zahvalimo osobi koja je tako puno u svom životu učinila u očuvanju ove naše serjojnske fašničke kulture.
Gospođa Ana svoj je društveni rad započela još davne 1952. godine kao članica pjevačkog zbora RKPD Mursko Središće. Kasnije se uključila u crkveni zbor, a nakon osnivanja KUD-a MURA i tu je bila vjerna članica zbora. Ali toj ženi punoj energije, trebalo je još nešto kako bi radost života podijelila s drugim osobama. I našla je to u onom što je voljela, a to je druženje u fašničkim danima sa svima koji su se isto tako osjećali.
Sve svoje maske sama je izrađivala i šivala, kao samouka švelja, te je veliki dio svog slobodnog vremena posvećivala izradi maski i kostima. Ne samo za sebe već i za djecu, unuke, prijatelje kao i za mnoge koji su je jednostavno zamolili za uslugu, a ona ih nije mogla, niti htjela odbiti.
Svakako da za očuvanje tradicionalne serjojnske maske „Cimera“ gospođa Ana ima najveće zasluge. Danas članice Društva žena, čiji je i ona bila dugogodišnji član i dalje čuvaju tradiciju središćanskog „Cimera“ pokazujući ga u mnogim fašničkim prigodama i uvjereni smo da će onkao takav zauvijek ostati prepoznatljiv kao serjojnska maska.
Soba puna tih kostima urađenih s toliko ljubavi nalazi se u njenoj kući. Njezina djeca kćerka Danica, dugogodišnja kantorica našeg Crkvenog zbora, sinovi Dragutin (koji nažalost više nije s nama), Krunoslav, te unuci i praunuci, naslijedili su tu njezinu veliku ljubav prema tom društveno korisnom radu. Oni i dalje čuvaju te maske i kostime kao najveće blago, što oni i jesu što se tiče serjojnskog kulturnog života.
Sigurni smo da i sada kada više nije s nama gospođa Ana negdje od tamo gore, s puno sreće i radosti prati sva ova fašnička događanja, sretna što sav njezin trud nije bio uzaludan.
Tijekom svog života gospođa Ana primila je niz priznanja i zahvalnica za svoje aktivnosti. Spomenimo samo neka: Priznanje za dugogodišnji rad u RKPD-u, Zahvalnica za dugogodišnji rad u KUD-u MURA, Zahvalnica za doprinos i zalaganje u promicanju crkvenog pjevanja, Priznanje grada Mursko Središće za veliki doprinos razvitku kulturno-amaterskog života grada, Priznanje OŠ Mursko Središće za promociju škole i promicanje znanja iz umjetničkog područja, Povelja Hrvatskog Sabora kulture za dugogodišnji rad i doprinos u kulturno-umjetničkom amaterizmu i mnoga druga priznanja.
Možda bi bilo dobro, znamo da se radi Etno kuća u M. Središću da se i tamo nađe soba u koju bi se smjestili ti tako za M. Središće dragocjeni kostimi.
Evo ukratko smo vam pokušali dozvati u sjećanje osobu koja je nas serjojnčare, a i šire jako puno zadužila što se tiče našeg kulturnog gradskog života i djelovanja.
(tekst: ZR, foto : arhiva obitelji Sabo i Žilavec)
