Dežđ. Još jedan jesenski dan u OŠ Mursko Središće. I još jedan Naš mali kaj, 14. po redu. Isto mjesto, isti ljudi, ista priredba skrojena po već uhodanom scenariju, a ipak svake godine iznova zanimljiva i nezaboravna.
Polako i spokojno okupila su se djeca, baš kao što pomalem i stiha kajkavska poezija odzvanja u prostoru. A onda je, odjednom, u svakom kutu škole zazvonila Kajkavska Reč.
Korijeni i krila
Jedna poznata poslovica poručuje: Djeci koju odgajamo trebamo dati dva dragocjena dara- korijenje i krila.
Korijenje, da znaju gdje im je dom, da cijene i vole sebe, mudrost i ljubav svih svojih predaka, svoj jezik, svoju zemlju, svoju baštinu… Krila, da nauče sanjati, a zatim da odlete i primijene sve što smo im pomogli naučiti kako bi stvarali.
Upravo ove vrijednosti nastoji njegovati i poticati manifestacija Naš mali kaj, a slikovito je to izrazio i ravnatelj škole OŠ Mursko Središće prof. Elvis Šarić:
„Svoju ljubav i povezanost u stvaranju djela iz područja kajkavskog izričaja, djeca i njihovi mentori crpe iz bogatih izvora kulture rodnoga kraja, te ih implementiraju kroz tradicionalne oblike likovnih, glazbenih i književnih formi. Također me veseli što su uz tradicionalne oblike na ovogodišnjoj manifestaciji bili prisutni i suvremeni oblici umjetničkog stvaranja, kao što su fotografija, animirani film i multimedija. Jer nemojmo zaboraviti, tradicija nam govori tko smo i kamo idemo, a inovacije nam pomažu da tamo i stignemo. „
Zvirajo reči i pesma zvoni
Naš mali kaj je manifestacija koja potiče dječje kajkavsko stvaralaštvo. Idejni začetnik i duša Našeg malog kaja je prof. Sonja Vršić. Tijekom godina manifestacija je rasla i nudila sve više sadržaja kojima je osnovni cilj isti-kreativna uporaba zavičajnog jezika.
Za sve sudionike ovogodišnjeg Našeg malog kaja organizirani su natječaji kojima smo željeli zainteresirati mlade za očuvanje kajkavske riječi- literarni natječaj: Zvirajureči, glazbeni natječaj: Pesma zvoni, kajkavski kviz: Smo kaj pozabili? I foto natječaj: Moja sreča.
Za učenike sudionike organizirano je 6 radionica: Fotografska, Etno, Lutkarska, Dramska radionica te Radionica glazbenog stvaralaštva i Scenske igre glazbom, ritmom, pokretom i riječima. Učenici OŠ Mursko Središće sudjelovali su u još u pet radionica koje su održali profesori-mentori i učenici Graditeljske škole Čakovec – škole partnera 14. Našeg malog kaja: Video radionica, Radionica animacije, Paper 3 D, Radionica izrade web stranice, Keramička radionica. U radionicama je ukupno sudjelovalo oko 160 učenika.
Ove godine u natječajima su sudjelovali učenici iz 21 osnovne škole iz Međimurske, Varaždinske i Krapinsko-zagorske županije, a pridružili su se i učenici OŠ Grad iz pokrajine Prekmurje u susjednoj Sloveniji.
U literarnim radovima djeca su domačim riječima svojega kraja oblikovala tematsko bogatstvo. Mali stihotvorci iz šesnaest osnovnih škola opisivali su zapažanja iz svijeta oko sebe, preplitali maštu i stvarnost, opisivali krajolike, ljude i pojave s obzirom na doba godine ili neku posebnu priliku, uspoređivali moderno doba s prošlošću pa često iz njihovih uradaka iščitavamo uočavanje socijalnih tegobi koje današnje vrijeme nosi sa sobom. Nerijetko se u pjesmama otkriva i neka anegdotalna zgoda humorističnog karaktera.
Cifraste marele
Po nebu se nagajali,
jen za drugim bežali.
Prekopicovali, zbincovali,
pak se dale lejpo igrali.
Najempot se veterzdigel,
vmoji, srdit, bejsen.
Oblake je tiro,
v jih se zaletovo.
Počrnili su oblaki,
sunce su skrili,
brečati su hapili.
Dok su doli poglednuli,
meli su kaj videti!
Po vulicaj su se špancerale
cifraste marele!
Ema Horvat, 5. r.
O Š Mursko Središće
Mentorica: Sonja Vršić, prof.
Otkrivajući još uvijek žive i bogate izražajne mogućnosti za svoju sliku svijeta mladi su stvaraoci kroz literarne uratke razvijali svoj poseban odnos prema jeziku svojega zavičaja, jeziku koji valja njegovati, cijeniti i čuvati.
Osim literarnog stvaralaštva, mali kajkavci oduševili su i u natječaju Pesma zvoni i to tradicionalnim kajkavskim popevkama poput Vuprem oči, ali i autorskim skladbama poput skladbe Zmotanec „Kaj“( OŠ Sv. Martn na Muri). Na natječaju su sudjelovali učenici sa svojim mentorima iz 7 škola.
Dojdi pod strehu
Dragi moj prijatel,
znom da negda ne vidiš kak lepo je nebo
i ne čuješ veselu popevku ftic
kaj to modro nebo z črnim oblakima prekrito
i ftičju popevku z grajom skrito
nemre tvoje tožno serce očutiti
dok čeka da bo grmeti počelo nazoj,
a cajnger se na vuri tak fletno vrti,
a premeniti se nemre baš ništ.
Dešč dok mrzli z črnih oblakof
po tvojoj strehi cureti počne
i dok veter joki se ufaje ti dnese,
ne pozobi prijatel da život ni lefki
i da moraš prek nevihti prejti
kaj boš znav
kaj je sonce,
kaj je nebo modro
i popevka ftic.
I ne pozobi prijatel…
Dok dešč velki po tvojoj strehi zaigra
i dok te od graje več vuho boli,
pod moju si strehu navek dobrodošel,
pod strehu de sonce mom se presvetli…
I stojimo prijatel moj i jo
pod drvenom strehom –
kapi dežđa kak biseri se koturaju…
I gledimo nebo…
Se forbe videti je moči –
od črlene do fijoličaste…
Primi me za roko, prijatel,
i videv boš kak lepo je nebo
i popevka ftic.
Autor: Lara Jakšić, 8.r
OŠ Goričan
Mentor: Snježana Granatir
Fotografski natječaj Moja sreča i jezični kviz „Smo kaj pozabili“
Što nam je potrebno za sreću ? Pitanje je koje si često postavljamo, ali na koje rijetko i odgovaramo. Tema fotografskog natječaja bila je Moja sreča. Učenici su slikom uhvatili djeliće iz njihova života koji ih čine sretnima. Nekima je to njihov kućni ljubimac, nekima prijatelji, a nekima članovi obitelji. Na natječaj je pristiglo 18 fotografija koje su izložene u prostorijama škole i podsjećaju nas na male sitnice u životu koje su naše srećonoše.
Na jezični kviz „Smo kaj pozabili“ prijavilo se 8 osnovnih škola, tj. ukupno 24 učenika koji su se natjecali u poznavanju kajkavskih riječi, običaja, u otkrivanju predmeta koji su koristili naši stari i u poznavanju značenja kajkavskih poslovica. Kviz je osmislila i vodila učiteljica Maja Herman, prof. hrv. jezika. Pobijedile su Coprnice, učenice OŠ Donja Dubrava, drugo mjesto osvojili su Novakofčani iz OŠ Podturen, a treće je mjesto pripalo Pikačima iz OŠ Selnica. Za svoj su trud i uspjeh primili vrijedne knjižne nagrade.
Iskra koja ne prestaje tinjati
Svake godine u približno isto vrijeme u našoj školi zatinja mala iskra koja uvijek iznova zagrije srca djece, učitelja, roditelja i gostiju-to je meka, topla kajkavska riječ. Uvuče se u srce govornika i donosi falačec sreče k svakomu slušatelju. I onda se dogodi čarolija pa i mali kajkavci na pozornici blistaju i osvoje publiku. A najvažnije od svega je što će svaki sudionik Našeg malog kaja kući ponijeti malu iskru koja će ga neko vrijeme pratiti i činiti sretnim.
(Leona Jug, dipl. bibl.)
