Meni su drage birtijaške teme. Pravo mjesto za rađanje takvih tema je caffe bar Art. Osim mene, u tom, sada već kultnom kafiću, jutarnju kavu ispijaju i drugi suvremenici. Danas ću spomenuti samo domaćine i vlasnike tog uglednog caffe bara jer da nije takav, ne bih ja ni primirisao u njegove odaje. Vlasnik, Dragec Hoblaj, naočit muškarac, zgodan srcolomac, snalažljiv, inteligentan, pronicljiv i vrlo pravdoljubiv, u ugostiteljske, ušao je iz umjetničkih voda. Odatle i naziv kafića „Art“ . Naime, Dragec je dilao slike vrsnih svjetskih umjetnika po sistemu od „vrata do vrata“. Zahvaljujući njemu, mnoge svjetske galerije, muzeji i privatne zbirke nisu ostale uskraćene za djela velikana kao što su Leonardo da Vinci, Pablo Picasso, Van Gogh, Rembrandt, Franjo Šalari i drugi priznati umjetnici. Kad se već jednom baviš umjetnošću, sljedeća stepenica je, svakako, visoko ugostiteljstvo. Tako počinje priča o Artu. Još ću biranim riječima spomenuti samo gospođu Sandru, šarmantnu suprugu našeg domaćina, uvijek nasmijanu i decentnu, gospođu s manirima prave dame. Dakle, suštu suprotnost našem Dragecu. Ukratko, osoblje ovog kafića je izuzetno. Ekipu čine još tri simpatične konobarice i v.d. Dragec Hren. Gospođa Sandra ne sudjeluje aktivno u vođenju lokala, tu je samo da zajedno s Martinom, Irenom i Inom poprave ono što Dragec dir. i Dragec v.d. – pokvare. Temperamentni vlasnik lokala se često zakrvi s nama ovisnicima o njegovu kafiću. Zadnji takav događaj zbio se jučer kad je čitao ’24 sata’ ili neko drugo ‘intelektualno glasilo’ i pročitao kako je kava na Stradunu 50,00 kuna, a na splitskoj rivi 35,00. Odmah mu je sinulo da bi i kod njega kava mogla skočiti sa 6,00 kuna na barem, jasno, razumnih – 30,00 kuna. Tek smo ga kolektivnim durenjem uspjeli uvjeriti da to ne bi bio pametan potez.
Inače, ja sam Dragan Turk,nekoliko puta propali obrtnik, jedino još nisam imao obrt pod nazivom „Bez nade“ . Danas izrađujemo ono smeće koje ima i ljepše ime – sjenila. Ukoliko ste i vi koristili naše usluge, ali su otpale na manjem vjetru, kiši ili su pale same od sebe, ne zamjerite,vjerojatno smo pogriješili u nekim proračunima. Mi za sebe još uvijek mislimo da izrađujemo najbolja sjenila južno od Malmea, da ne kažem sjevernog pola. Bilo bi malo preumišljeno.
Do ove nazovikolumne došlo je samo zahvaljujući sretnim okolnostima.To znači da je svoje prste umješala viša sila. Ta viša sila ima i svoje ime i prezime. On je moj sponzor Dragec Hoblaj. Direktoru multinacionalne kompanije „Art“, Dragecu, nije se u potpunosti svidjela moja prva kolumna. Neizmjerno je zadovoljan početnim dijelom u kojem ga opisujem. Jasno, kad je upravo takav: zgodan, odmjeren, duhovit, preplanuo, karakteran, emotivan, visok, zbigecan , široke ruke i velikog srca. Nema čovjeka u selu, kojem seljani vole tepati kao „Grad“, koji se neće složiti sa mnom, pa se složio i direktor Dragec.
Naljutilo je Drageca što sam iznio poslovnu tajnu o cijeni kave nakon što restrukturira i dokapitalizira svoje poslovno carstvo. Sad priznajem, s pravom je puknuo. To se u civiliziranom i uljuđenom svijetu ne radi. Jako se naljutio. Mislio sam da ću završiti na ulici. Srećom, sad je ljeto, ali kako prezimiti zimu?! Sve se moglo loše završiti da mi sudbina nije poslala anđela utjelovljenog u direktoru prodaje, Dragecu Hren, u kuloarima poznatijeg kao Hrenek. Kad me već Dragec H. ( čak i inicijale imaju iste) dakle, kad me već Dragec Hoblaj jednom rukom držao za okovratnik izlizane košulje, a drugom za posuđeni remen na hlačama i taman se spremao katapultirati me van iz kafića, Hrenek je svojim autoritarno dubokim glasom kratko rekao: – Pucti ga, pak je nej niš grdo napijco – Na te divne i spasonosne riječi, Dragec se smirio. Zaprijetio mi je i oduzimanjem prava na nedjeljni doručak, što mu statut kafića ne dozvoljava, ali me ne bi čudilo da i tu dođe do njegove samovolje. Po statutu, meni i još nekolicini gostiju, pripada nedjeljni doručak u obliku pršutića, malo šunkice, kulen brace i sekice, sirića, kruhića i čačkalica, kao dekorativni detalj na vrhu tih delikatesa.
Pošto još nije poznat krajnji ishod mog nesporazuma s Dragecom, ovim putem tražim nove potencijalne sponzore, vlasnike kafića, koji su za malu novčanu naknadu spremni prihvatiti blaćenje, gađenje, hvaljenje, omalovažavanje, dizanja među zvijezde, a ponekad i pljuckanje, ali sve u svrhu dobre promidžbe, neka se slobodno jave. Troškove preseljenja cijele ekipe, snosi korisnik naših usluga.
Inače, ostale novosti sa jutarnje kave su oskudne. Pola ekipe preselilo se na Jadran, gdje navodno iznajmljuju apartmane, a zapravo prodaju svoja tijela kao Galebovi. Tači je otkrio novu dijetu i striktno se pridržava iste. Svojstveno za tu vrstu dijete je to što se „pacijent“ prvih mjesec dana udeblja za 6 – 9 kg, a sljedeće 4 godine izgubi 3 – 5 kg. Seoski celebrityji već uvelike otkupljuju recept.
