KAD „STARCI“ PROLUPAJU – 40, 45 I 50 GODINA MATURE

Pisati o proslavi 40-te godišnjice mature gimnazijalaca „Josipa Slavenskog“ nije baš jednostavno kako se činilo na prvi pogled, pogotovo ako ovim generacijskim feštama nisi, što iz objektivnih ili neobjektivnih razloga, prisustvovao zadnjih 30 godina. Zato je trebao cijeli tjedan da nastane ovaj tekst, nakon što su se emocije slegle, a akteri otrijeznili.

Odmah na početku ispričavam se svima koje nisam nakon 30 godina prepoznao, a to što oni nisu mene, moj je problem za koji snosim isključivu krivicu. Oni koji redovito prisustvuju ovakvim druženjima ne primjećuju kako godine prolaze, bar ne na facama svojih školskih prijatelja i njima proslava predstavlja nešto najnormalnije, očekivano i uhodano. Ali kada „kao s neba“ nakon nekoliko desetljeća padneš u staro društvo tadašnjih rockera koji su čvrsto odlučili promijeniti svijet, osjećaji ti ne mogu biti poput njihovih. Jednostavno se šunjaš između ljudi baš onako kao prvog dana gimnazije kada još nitko nikoga nije poznavao.

Iako smo se svi pozdravili i glumili da se poznajemo, odmah smo onog do sebe pitali „tko je ovaj“ i odakle se stvorio. Naravno to se ne odnosi na onih par slavljenika koji su iz tvog mjesta i koje redoviti srećeš.

No sve to se preokrenulo nakon zajedničkog fotografiranja i sata razrednika koji je svaki razred održao zasebno. Kada u istoj učionici, možda i u istoj klupi i stolici, nakon predstavljanja malo bolje pogledaš, proradi ti memorija, dogodi se prosvljetnjenje te ti svi počinju izgledati kao 1977. Na žalost na satu smo bili sami jer su nam profesori i razrednici umrli, no svojom nazočnošću počastio nas je legendarni profesor Martinez.

Nakon ovih formalnosti (kako za koga) nastavilo se zajedničko druženje u Hotelu Park s generacijama koje su slavile 45-tu i 50-tu godišnjicu mature i koje je potrajalo do ranih jutarnjih sati. Zanimljivo da je tu bilo desetak Središćanaca raznih generacija, a možda ih prepoznate na ovoj fotografiji.

01

02

U svojoj završnoj riječi svečano obećavam da od sada više nikada neću propustiti proslave godišnjice mature, a što se tiče mene one bi se mogle održavati svake godine. Pozdrav svima i „ne daj se generacijo!“

(R. Tomanić, foto R. Tomanić, Dražen Munđar)

03