Jesu li Zrinski najvažniji međimurski velikaši?

Dan Međimurske županije obilježava se 30. travnja, jer na taj je dan 1671. godine tragična sudbina zadesila Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana. Iako je i samim time jasno da je županija svoj identitet uvelike vezala za ovu važnu hrvatsku plemićku obitelj, ne možemo zanemariti ni ogroman broj drugih lokaliteta, udruga i javnih ustanova u Međimurju koje nose ime ove obitelji ili pojedinog njenog člana. Lako je zaključiti da se Međimurje predstavlja kao županija Zrinskih.

Međutim, već smo pisali da je Međimurje bilo domom i mnogim drugim važnim obiteljima iz bogate hrvatske i europske povijesti. Herman Celjski ili Stjepan Lacković po svojoj važnosti u razdoblju u kojem su gospodarili Međimurjem svakako pariraju, a vjerojatno i nadmašuju Nikolu Sigetskog, Jurja IV. ili Nikolu VII. i Petra. Stjepan Lacković bio je na čelu Lige baruna koja je gotovo samostalno vladala najjačim srednjoeuropskim kraljevstvom 14. stoljeća, a Herman je osoba od najvećeg povjerenja Sigismunda Luksemburškog, kralja tog istog kraljevstva, ali i cara Svetog Rimskog Carstva. No, dok se navedeni tek kratka crtica međimurske povijesti, Zrinski su postali simbol čitave županije. Nekoliko je razloga zašto je tome tako.

Kao prvo, najduže vladaju Međimurjem. I Lackovići i Celjski zadržali su se manje od pola stoljeća, a nisu puno duže ni Ernušti (1473. – 1540.). Zrinski, s druge strane, gospodare Međimurjem od 1546. do 1671., a Adam Zrinski i kasnije često boravi na posjedu. Zrinski su dakle vezani uz Međimurje gotovo stoljeće i pol. Dugo su se nakon njih zadržali i Feštetići, koji su u Međimurju od 1791., pa sve do 1923., međutim, niti se njihov utjecaj može mjeriti sa Zrinskima, niti u tom razdoblju plemićke obitelji dominiraju kao u srednjem ili ranom novom vijeku. U vrijeme Feštetića u Međimurju se već pojavilo i građansko društvo i politički život, ukinuto je kmetstvo i svijet je ušao u jedno sasvim novo doba.

Drugi važan razlog su okolnosti. Lackovići i Celjski s Osmanlijama se sukobljavaju kod dalekog Nikopola. Bilo je provala u Međimurje i krajem 15. stoljeća u vrijeme Ernušta, međutim, stalna i stvarna opasnost za Međimurje Osmanlije postaju tek u drugoj polovici 16. stoljeća, a konačno i osvajanjem Kaniže 1600. godine. Doba turskih ratova imalo je ogroman utjecaj na hrvatske, ali i mađarske zemlje i junaci tih ratova imaju posebno mjesto u povijesti. Vjerojatno nema većeg od Nikole Šubića Zrinskog, koji je zbilja nakon bitke kod Sigeta međunarodni celebrity svog vremena.

Treći, i najvažniji razlog je što su Zrinski naši. Povijest u nastavu ulazi, a i poprima oblik ozbiljnog predmeta i znanosti u 19. stoljeću. Od samog je početka gledana kao važno oružje u formiranju i izgradnji nacionalne svijesti. U hrvatske povijesne knjige, a kasnije i udžbenike Zrinski ulaze kao neupitni nacionalni heroji, branitelji od Turaka, ali isto tako i prkositelji Bečkom dvoru. Za razliku od svih ostalih obitelji osim Keglevića, neupitna je njihova veza sa plemenitim rodom hrvatskog podrijetla. Osim toga, oni su i kršćanski mučenici koji su svoje živote položili, kako već u kojim interpretacijama, za kršćanstvo i državu. Iako je s godinama ta njihova uloga branitelja kršćanstva u određenoj mjeri izgubila na važnosti, u europskoj i hrvatskoj kulturi te su uloge samo zamijenjene drugima. Mi nipošto tu nismo izuzetak, jer gotovo identičan status Zrinski uživaju i u mađarskoj povijesti i kulturi, a razne druge obitelji u stvaranju nacionalnih svijesti nekih drugih naroda i država. Veliki dio tih interpretacija je znanstveno opovrgnut, međutim, to u tom kontekstu više nije važno. Odgovor na pitanje iz naslova je jasan, Zrinski su postali i ostat će važan dio hrvatskog identiteta, pa posljedično i u Međimurju uživaju jedinstven status i neupitna je njihova uloga najvažnije velikaške obitelji. To ipak ne znači da ostala razdoblja međimurske povijesti treba ostati po strani.

(Zoran Turk)