U srijedu 3.8. s početkom u 18:30 sati održano je predavanje u Centru za posjetitelje Križovec. Predavanje je održano u sklopu istraživačko-edukacijskog programa Mura-Drava 2016. Rezultate istraživanja započetog u svibnju ove godine izložili su nam studenti biologije, članovi udruge BIUS te zaposlenici „Međimurske prirode“ te Centra za posjetitelje. Projektu je, naime, pridruženo oko 150 studenata biologije koji se trenutno nalaze u kampu u Donjem Vidovcu gdje proučavaju rijetka, zaštićena i ostala živa bića našega područja.
Prvo je predavanje bilo namijenjeno gmizavcima na području Međimurja gdje su predstavljeni vodozemci (žabe) i gmazovi (zmije). Slijedio je pojam mimikrije gdje su spomenuti zrikavci i skakavci te njihova sposobnost prilagođavanja okolišu. Kod nas je najpoznatija brezova grbica koja se spominje u udžbenicima biologije kao primjer mimikrije. Nadalje smo slušali o svijetu riba koje je bilo vrlo interesantno ribolovcima. Napomenuli su kako su kod nas pronađene rijetke vrste poput crnke i belice od čijih se ljusaka pravi sloj za lažno biserje. Također su spomenuti vijun, piškur, babuška, sunčanica itd. Kako ubrzanim tempom dolazi do ugroženosti mnogih članica ribljeg svijeta naveli su i nekoliko razloga poput izgradnja brana i hidroelektrana, vađenja šljunka, ispiranje pesticida, prelova i ribolova, kakvoće vode itd.
Zadnje predavanje bilo je namijenjeno paucima te je bilo izričito zanimljivo. Ponajviše meni koja se užasavam pauka. Ono što me najviše razveselilo i na neki način skinulo kamen sa srca bila je spoznaja da kod nas nema izričito otrovnih pauka, pa ni riba. Studenti su obrazložili i neke mitove o paucima. Jedan od mitova je da tijekom života u snu pojedemo do 7 pauka, što nije istinito jer pauci izbjegavaju topla i vlažna mjesta kao što je područje naše usne šupljine. Također, većina pauka neće ubosti već će pobjeći glavom bez obzira. Naime, oni znaju na koju im se žrtve isplati trošiti otrov, a i gristi, što sigurno nije čovjek već će to biti neka muha ili drugi insekt. Također, postoje dvije vrste tarantule, ona američka i europska. Iako obje vrste u sebi sadržavaju otrova, ona američka je puno otrovnija i opasna po život nego što su to tarantule kod nas (u primorju). Crna udovica također sadrži malo otrova, nedovoljno da ubije čovjeka. Naime, u zadnjih 50 godina nije zabilježeno da je netko umro od ugriza pauka. Dakle, lako možete uzete bilo koji pauk i staviti ga da šeta vašom rukom, neće ugristi, već će pobjeći. Od vrsta pauka još su spomenuti vodeni pauk, križar, osji ili vrtni pauk itd.
Predavanja su uz to što su bila zanimljiva, bila i izričito korisna s obzirom da smo mogli čuti na koji način prići kojim vrstama, da li ih se bojati ili ne, gdje ih pronaći i slično. Nakon predavanja slijedila su pitanja, na koja su studenti, a i zaposlenici „Međimurske prirode“ Mihaela Mesarić i Siniša Golub i više nego spremno odgovorili.
(Martina Šoltić)
