Razgovarala sam s djevojkom koja ima mnogo planova za budućnost. Marija Dombaj dolazi iz malenog mjesta Drnje pokraj Koprivnice, a pohađa Graditeljsku školu Čakovec smjer dizajner keramike te dane provodi u domu Graditeljske škole uz gitaru i zvukove pjesama najdražih izvođača.
Kada si se prvi put zaljubila u glazbu?
U mojoj obitelji se nitko nije bavio glazbom, ali moja baka je bila članica folklora i društva žena pa sam većinom s njom išla na različite manifestacije te sam se tako zaljubila u kulturnu baštinu koju iznimno cijenim i glazbu naših domaćih autora.
Koji su ti nastupi nekako posebno ostali pri srcu?
Nastupa iz vrtićkih dana se malo sjećam, ali jedan od mojih prvih nastupa koji su mi dobro ostali u sjećanju, jer je nekako bio kao prvi nastup, je onaj u osnovnoj školi kad smo nastupali kod bivšeg predsjednika Hrvatske Ive Josipovića. Od kad sam došla tu u dom škole počela sam više nastupati po školskim priredbama . Tako u „Naj glasu naše škole“ držim prvo mjesto, a nedavno smo nastupali u staračkom domu Čakovec te umirovljenike razveselili duhom glazbe domaćih autora. Uvijek dok se vratim u svoj kraj čekaju me nastupi, nastupila sam u Koprivnici na obilježavanju dvadeset godina vrtića te sam nastupila u dvorani Srednje škole Koprivnica uz gitaru i pjesmu.
Koji su ti uzori iz svijeta glazbe?
Većinom slušam domaću glazbu, a tu i tamo stranu, što mi upadne u uho. Volim više starije hrvatske izvođače poput Bijelog dugmeta, Prljavo kazalište, Parni valjak, Opća opasnost, Adastra, Šank.
Koji su ti ciljevi za budućnost?
Treći razred sam Graditeljske škole Čakovec, smjer dizajner keramike te bih kasnije htjela otići na Umjetničku akademiju, a što se glazbe tiče htjela bi se i dalje baviti njome, a možda prijaviti na neki show.
Što ti je nekako više u „malom prstu“ , glazba ili keramika?
Glazba mi je nekako više, pošto volim svirati gitaru, pjevati, plesati folklor, ali i volim modelirati. Nekako sam od malena više umjetnički nastrojena te volim sve vezano uz umjetnost.
Kako uspijevaš biti svoja umjetnička duša i imaš li podršku?
Svaki umjetnik mora biti svoj i ne treba se previše zanositi, treba biti samouvjeren i ne obazirati se na kritike, jer koliko god ćeš biti dobar uvijek će postojati ljudi koji će te kritizirati. Treba saslušati svačiji savjet i biti hrabar. Meni najveću podršku daju moja obitelj, prijatelji i dečko koji mi pomaže puno oko stvaranje mojih glazbenih djela, pošto pišem i pjesme.
(Ivana Radiković, foto arhiva M.D.)
