Ja sam Pero Ščegetavček. Rođeni sam Središćanac, ali od svoje desete godine živim u Zagrebu. Rijetki me se sjećaju. Prezime koje nosim nije prikladno za čovjeka moje naobrazbe, ali svog roda se nitko ne bi smio sramiti. Na javljanje Vašem portalu ponukala me Vaša izvjestiteljica Iva Kopriva. Uvjeren sam kako znam tko je Iva iako danas ima drugo prezime. Kopriva nije središćansko prezime i suprug joj je vjerojatno neki travar. Bio sam zaljubljen u Ivu. Zaljubljen sam u nju i danas. Prepoznavši u Vašoj izvjestiteljici svoju Ivu, osjećao sam se kao da mi je netko, kandžama, otvorio nezacijeljenu ranu.
Probudile su se uspomene i sjećanja. Preselivši se u Zagreb, često sam posjećivao Mursko Središće i cijele sam ljetne praznike provodio u njemu. Tako sam prohodao i s ..hm..lijepom Ivom. Njezin lik i sada mi je pred očima: Zgodna, oniža žena, kratkih zdepastih nogu, lijepe plave kose sa uvojcima, širokih bokova koji dočaravaju njezinu plodnost, dva sićušna plava oka, usta poput raspukle šljive, slatki prćast nosić i dva divna uha koja su, poput ukrasa na božićnoj jelki, krasila njezino okruglo lice. Iva nikad nije šutjela i uvijek je imala nešto za reći. Svojim milim kreštavim glasom. Sjećam se kao danas našeg prvog poljupca.
Bilo je to na nogometnoj utakmici. Igrao je naš Rudar protiv ondašnje reprezentacije Brazila. U trenutku kad je igrač Rudara, Matuza Branko, progurao tzv. jumfer slavnom Peleu, Iva se okrenula i gurnula mi jezik u usta. Bio sam sramežljiv i taj njezin potez me jako iznenadio, a kad me pitala – Pero, buš i Ti meni zel jumfera kak Matuza Peleku?- osjetio sam grč u želudcu. Od straha.
Ne bih dalje o našoj intimi. Reći ću samo da smo prvi put vodili ljubav u zadnjem redu kina Rudar za vrijeme projekcije filma Mama Huanita. To bi ostalo našom tajnom da gledatelj pored nas nije zapalio cigaretu i time “namamio” tetiku zaduženu za sprečavanje te kriminalne radnje u kinu. Kasnije smo proglašeni prvacima nemorala našeg, u ono vrijeme sela, a danas grada. Iva je dobila ukor pred isključenje, a ja sam bio povučen u Zagreb gdje sam se učlanio u SSOJ. U Ivu sam i dalje bio zaljubljen, čak i kad sam je uhvatio in flagranti s jednim uglednim lokalnim Romom. Još se sjećam njezinog začuđenog pogleda kad sam ih ugledao na zidu starog transformatora. Iva je samo navukla gaćice i pobjegla. Nikad je više nisam vidio.
Vidim da se Muralist bavi lokalnim događajima, pa bi želio, ako mi uredništvo dozvoli, ponekad napisati koju riječ o temama iz Hrvatske i svijeta. Prilično sam upućen u visoku politiku i rado ću Vas izvještavati o svjetskim političkim zbivanjima. Znam mnogo o glasovitim političarima tipa Obama, Putin, Vesna Pusić, Churchill, Staljin, Sliniša Pajdaš Lončić, Mao Ce Tung, Jaca Kosor, Margaret Thatcher, Ingica Antičević, Reagan, Angela Merkel, Hitler, Anka Mrak Taritaš i drugi velikani koji su stvarali ili stvaraju povijest. Znam da nemate novaca, a i Vaš grad je pred bankrotom, pa će moje usluge biti besplatne. Moj jedini motiv za pisanje je nada u ponovni susret s Ivom.
Vaš Pero
