Pripreme počinju vrlo rano
Pripreme počinjemo već u 9. mjesecu kad rezerviramo termin u dvorani i oglasimo kao aktivnost u Hrvatskom planinarskom savezu. Sastanci su sve češći, ekipe se podijele i nastavljamo s različitim logističkim aktivnostima.
Priprema pozivnica i radionica izrade čestitaka
Od 11. mjeseca intenzivnije radimo na pozivnicama, organiziramo radionicu izrade čestitaka i tako zajedno s čestitkom za Božić i novu godinu šaljemo i pozivnicu, mnogim planinarskim društvima iz Hrvatske, Slovenije, nekima iz Mađarske i Bosne, a naravno da putem medija pozivamo građanstvo i sve udruge našeg kraja. Zapravo, svi su dobrodošli!
Potraga za idejama za prigodni poklon
Svake godine tražimo prigodni poklon za svakog sudionika koji plaća startninu. Za jubilarni 20. Vincekov pohod pripremili smo 3 i pol tisuće poklona budući da imamo jako puno najava društava koja će organizirano doći. Nećemo otkriti ovogodišnji poklon, ali prijašnjih godina podijelili smo putne pjesmarice, privjeske, knjižice s vicevima, s međimurskim receptima… Upravo su pokloni spoj naše tradicije i spoja suvremenosti.
Dogovori za stajanke i autobusni prijevoz
Iz godine u godinu sve je veći interes za organizaciju stajanki na našem pohodu pa tako više nemamo problem kao nekad kad smo ljude koji žive po putu molili da nam u tome pomognu i budu domaćini. Ali tada još nisu znali u što će se sve to pretvoriti. Sada se na svakom Vincekovom brežuljku organizira živa glazba i bogata je ponuda jela i pića. Prva je stajanka već na autobusnoj stanici u M. Središću, a domaćin je Turistička zajednica M. Središće. Na stazi prvu i posljednju organizira PD Bundek pa nam je potrebno puno ljudi na terenu. Na ostalim stajankama kod Predraga, Zdravka, Jože i Radija 105 domaćini organiziraju i tradicionalni Vincekov obred i tako prezentiraju tradiciju i bit samog Vincekovog okupljanja.
Autobusni je prijevoz posebna stavka. Autobusi rotiraju od M. Središća do Toplica sv. Martin dva puna sata, a iz godine u godinu potrebno ih je sve više i više.
Nedjelja prije Vinceka-markiranje staze
Već tradicionalno tjedan dana prije VInceka, u nedjelju, markiramo stazu, čistimo smeće, mičemo grane s puta i tako pripremamo stazu za pohod. Markacije su privremene pa ih odmah poslije Vinceka pospremamo, opet prođemo cijelu stazu, maknemo markacije i počistimo smeće ako je što ostalo. Planinari su ekolozi i stoga je važno pokazati i drugima koliko se treba brinuti o okolišu. Pohvalno je reći da je iz godine u godinu sve manje smeća. Više smo smeća očistili prijašnjih godina i to smeća koje su ostavljali domaći ljudi u neposrednoj blizini svojih kuća. Na sreću, toga je sve manje.
Dan prije Vinceka
Subota je najradniji dan. Osim što se još jednom pregledava Vincekova staza, priprema se dvorana, a navečer je prava radna akcija- vrlo primamljiva za nepce. Mažemo kruh sa slaninama, režemo luk, pripremamo pića za stajanke. Vršimo zadnje dogovore sa DVD-om, Društvom žena, a na terenu sa HGSS-om. Navečer još imamo snage otići do pristiglih gostiju koji su odsjeli u blizini i s njima se još družimo dugo u noć.
Domaćinstvo društvima koja dolaze na dva i više dana
Svake godine dolazi 3-5 udruga autobusima na dva i više dana. Njima moramo pomoći u potražnji mjesta za noćenje i organizirati vodiče za subotnje izletničke ture. Obično odlaze na Ivanščicu ili Lendavske gorice, Štrigovsku stazu ili pak prođu neku dionicu Međimurskog planinarskog puta. Ove godine na tri dana dolazi društvo iz Pule, a na dva dana društva iz Osijeka, Rijeke, Belišća i Poreča. Svima smo njima osigurali vodiče za aktivnu subotu.
Nedjelja- potreba za velikim brojem aktivista
Kako je sama Vincekova nedjelja vrlo intenzivna, jako je puno ljudi na terenu, aktivno na mnogim područjima. Od prijema autobusa do dočeka u Toplicama, do prijava društava, startnine, kulinarskog štanda i štanda s okrepom do naše stajanke kod Bundeka. Na stazi su svi vodiči (a imamo ih 17), ali i mnogi aktivisti koji imaju fluroscentne prsluke i uočljivi su pa ih se može u masi ljudi razabrati za bilo kakvu pomoć na teren. Uz članove HGSS-a i DVD M. Središće ima nas 100-ak aktivnih i raspoređenih po čitavoj stazi s raznoraznim zadacima.
Najljepši osjećaj
Ipak, najljepši je osjećaj za koji se isplati sve to raditi- osjećaj zadovoljstva, kad doživimo prepunu dvoranu ljudi, raspoloženih i razdraganih. Dobra hrana i glazba već duži niz godina u režiji je Franje Goričanca. Ipak, u pitanju je nedjelja pa se gosti prije raziđu kad je idući radni dan. Dvorana ostaje prazna već oko 19 sati, a do 22 sata je očišćena i spremna za daljnje svakodnevne aktivnosti. Kad otpratimo i posljednjeg gosta, očistimo dvoranu- zadovoljno prepričavamo razne dogodovštine i anegdote, vrtimo slike i razglabamo o organizaciji.
Kad dobijemo informacije da su se gosti sretno vratili svojim domovima, i mi možemo zadovoljno zaključiti još jedan Vincekov pohod i polako utirati staze novom…
(SV, foto arhiva Bundeka i Muralista)
