Razgovarali smo sa poznatim središćanskim supružnicima Levačić Dragutinom i Bosiljkom koji se kroz svoj životni put zajedno sa kćerkom Snježanom trude i upotpunjuju u vlastitom biznisu izrade tijesta i svojih različitih aktivnosti kojima se bave te sitnicama koje život čine ljepši!.
Gospodin Dragutin je poznati središćanski slikar koji uz pomoć akrilnih boja i ulja na platnu stvara umjetnička djela koja su se našla u rukama bivših predjednika Ive Josipovića i Stjepana Mesića te su otišle u druge zemlje i kontinente zbog svoje posebnosti i umjetničke ljepote koju ljudi cijene.
Gospođa Bosiljka voli izrađivati heklance i priprema odličnu jabukovaču i njezin vrt je uvijek kreativno uređen. U nastavku detaljnije o ovom bračnom paru koji nam je odlučio otkriti sa čime se bave i što ispunjava njihov svakodnevni život.
Kako se zajedno nadopunjujete i pomažete jedno drugome u radu?
Bosiljka: On se divi mojem radu, a ja njegovom, zajedno jedno drugome činimo inspiraciju i poticaj da budemo još bolji i uspješniji i molimo dragog Boga za zdravlje jer smo bolesti koje su nas zadesile prošli uz ljubav, vjeru i zajedništvo.
Dragutin: Moja supruga me nadopunjuje kroz zajedničke aktivnosti poput uređivanja vrta, bodri me na likovnim kolonijama i zajedno pomažemo kćerki u izradi mlinaca, a i ja se ponekad nađem u kuhinji kad prave kolače i različita jela te zajedno degustiramo što je bolje i ako nešto fali.
Opišite nam vaš prvi susret, kako ste se sreli i što je bilo to što vas je privuklo jedno kod drugoga?
Bosiljka: Bilo je to u Njemačkoj na jednom plesnjaku jer ja sam iz rodne Bosne otišla raditi u Njemačku. Da se vratim na priču, na tom plesnjaku je on slavio rođendan i bio je muzičar koji nas je zabavljao one večeri, prišao je meni i mojoj prijateljicama te rekao „djevojke danas mi je rođendan želio bih vas počastiti“, a priznajem pala sam na njegovu mirnoća i umjetničku dušu koja mu se dala iščitati iz očiju. Svaka djevojka bi se zaljubila u emotivnu stranu glazbenika.
Dragutin: Bilo je to točno onaj trenutak kad sam ugledao smiješak svoje Bose među puno ljudi i rekao sam sebi da moram dobiti taj smiješak i dobio sam ga onog trena dok sam ju pozvao u kino, a kasnija naša druženja su prerasla u veliku ljubav. Najsretniji smo bili kad se u Njemačkoj rodila naša kćer Snježana.
Gospodine Dragutine ispričajte nam kada i kako se rodila vaša ljubav prema slikanju?
Moja ljubav prema slikanju rodila se još u osnovnoj školi kod tadašnje učiteljice likovne kulture Julijane Levačić koja me naučila slikanju sa vodenim bojama i temperama, a kasnije sam odlučio samostalno krenuti slikati uz pomoć akrila i ulja na platnu. Jednostavno to me privuklo i tako sam počeo tražiti motive u prirodi, znamenitostima i našim prekrasnim poljima u Međimurju koja me podsjećaju na moje djetinjstvo i druženje sa prijateljima kroz smijeh i zabavu uz različite igre.
Gdje pronalazite inspiraciju za svoje slike,gdje pronalazite motive?
Moju maštu inspiriraju različite kulturne znamenitosti našeg kraja kao i ova ljepota našeg Međimurja koja može svakom umjetniku služiti kao podloga i jedan zanimljiv motiv za stvaranje umjetničkog djela. Na mojim slikama možete uočiti da prikazujem životinje našeg kraja poput jelena, ali prikazujem i nekadašnje mlinove, okoliš oko njega i kako je nekad izgledalo naše Mursko Središće i kako se danas promijenilo. No ovo mjesto je ostalo i uvijek će ostati moja najveća inspiracija u stvaranju uz pomoć kista i boja koje daju živahnost i duboko ulaze u našu maštu te nas čine kreativnim i pozitivnim osobama koje su spremne na neke nove avanture i profesije.
Što biste poručili mladim slikarima, kako da vjeruju u sebe i svoje sposobnosti?
Neka krenu slikati ako ih to privlači iz duše i žele se tim baviti u budućnosti. Mašta i osjećaj kreativnosti trebala bi biti prisutan kod njih, a inspiracija može biti sve što našu maštu budi i pokreće da budemo uspješni, sretni i zadovoljni. Trebaš voljeti svaku boju koju dobiješ na platnu jer svaka na svoj način pridonosi posebnosti djela.
Gospođo Bosiljka ispričajte mi kako izrađujete vaše najdraže piće jabučnicu?
Imam poseban ribež s kojim jabuke naribamo te prešamo. To radimo uz pomoć stroja za cvirke koji sam kupila na sajmu, a koristim to i za izradu soka od rajčice. Moje mišljenje je da su domaći sokovi najzdraviji i nemaju nikakve dodatke pa zato sam ja i kod kuhanja i pečenja, ali i pravljenja pića uvijek za ono „domaće je najbolje“!
Opišite nam kako ste započeli heklati?
Heklati sam počela uz pomoć muštre uz knjigu, a koristila sam razne motive. Heklala sam jedno vrijeme labude, košarice, ruže, stolnjake, ukrase za bor i mnoge druge stvari. Mislim da se danas rijetko hekla, a to je jedna divna tradicija koja se mora njegovati i ne smije zaboraviti. Svim mladim djevojkama i mladićima bih dala savjet da počnu heklati jer to opušta i tjera nas u naš unutrašnji svijet ispunjen mnogim kreativnim idejama i različitosti kod stvaranja ukrasa i sličnog.
Za kraj mi recite gospodine i gospođo Levačić neki savjet za sve ljudi kako da ostanu pozitivni.
Dragutin: Poručio bih svim ljudima da se manje brinu i riješe brige uz pomoć onih aktivnosti koje vole i ispunjavaju njihov život. Svi zajedno moramo ostati pozitivni i vjerovati u sebe i kada prolazimo kroz teško razdoblje u životu. Moramo jedni druge voljeti i poštivati i živjeti bez svađe.
Bosiljka: Trebamo jedni drugima više pomoći, ne biti ljubomorni jedni na druge već sretni kad netko postigne svoj cilj i gledati na svakog čovjeka jednako. Sloga je jedna od najbitnijih vrlina kod čovjeka jer se sa zajedništvom koje širimo kroz naše društvo širi i pozitivno ozračje.
(tekst i foto Ivana Radiković)
