„Nekada se drugačije živjelo, prehrana je bila potpuno različita, a meso se jelo u nedjelju i to kokošje“
U razgovoru sa gospođom Klarom Glavinom od milja zvanom Klarica, nakratko smo se vratili u prošlost i saznali kakva je nekadašnja prehrana bila kod naših predaka, kako su se upoznavale prve ljubavi i koji su običaji kod pojedinih blagdana bili specifični, a danas se gotovo i ne nastoje održati. Gospođa Klara Glavina otkrila nam je i pokoje detalje kojih se rado sjeća iz prošlosti tijekom svog odrastanja u Križovcu.
Opišite nam kako ste provodili slobodno u svojoj mladosti te gdje su se upoznavale prve ljubavi?
Imali smo omladinsku organizaciju pa smo poslije sastanaka znali sjediti i pjevušiti pjesme, a tijekom vikenda se je organizirao plesnjak kod nekoga u dvorištu. Tek 1958. godine dok smo gradili društveni dom, mi smo kao omladina pomagali, te smo ga zbog toga dobili na korištenje. U tom razdoblju urezali su mi se najljepši mladenački događaji i stekla sam mnoga nova prijateljstva. Prve ljubavi događale su se na plesnjacima, recimo djevojka je sjedila, a mladić je onu koja mu se najviše dopala pozvao na ples. Ako se djevojci nije dopadao mladić ona se pravila „kroz smijeh, a tako je i danas“, da ga ne primjećuje.
Koja se riječi rijetko koriste pa gotovo da se i ne spominju iz kajkavskog narječja ?
Baš mi je neki dan jedna posebna izletjela iz usta kada sam gledala TV, glumica je ostavila novčanik, a ja onako naglas velim ostavila je „kubelor“. Naziv „kubelor“ je kasnije zamijenila „buksa“, a danas svi kažemo novčanik tako da se puno naziva zaboravilo. Što se tiče naglasaka i govora, pošto sam odrastala u Križovcu, a pokraj je Miklavec, imala sam puno prijatelja tamo i njihove imenice su se u mnogo čemu razlikovale od naših, a ipak od mjesta do mjesta u našem Međimurju nađu se isti, slični, ali i potpuno različiti nazivi.
Kakva je bila nekada moda, što je u ono vrijeme bio trend?
U moje vrijeme je bila moderna „bločna“ suknja koja se izrađivala od tafta i debele svile, te vrlo popularne u ono vrijeme svečane haljine koje su bile većinom dugih rukava dok su haljine kratkih rukava bile od laganijeg i tanjeg materijala. Nekad je metar „štofa“ koštao oko devetsto dinara, pa je tako bila vrlo skupa izrada odjeće, ali naše domaće krojačice su toliko ljubavi uložile u izradu prekrasnih suknja i haljina.
Koja domaća slastica se najviše koristila u prehrani, a zbog koje ste kao djeca bili veseli kad bi ju mama ispekla?
Naši specijalni kolači za kojima je uvijek vladalo veliko veselje kad su se ispekli, svakako su zdigani kolači punjeni makom ili kakaom. Kad se obilježavao Fašnik ispekle su se krafne te kad su navečer djeca hodala po kućama uz pjesmu i ples koju su priredili ukućanima, na dar su dobila krafne, a dobiti na dar krafnu predstavljalo je veliko veselje za svako dijete.
Kako su se nekad životinje hranile te što se obrađivalo na poljima?
Nekad su se kokoši hranila samo kuruzom, a ne „šrotom“ mješavinom kukuruza i pšenice kao danas. Svinje su se hranile napuljom, mješavinom kuhanog krumpira. Imali smo posebna svoja polja gdje bi se svinje pasle. Dok su svinje imale preko sto kilograma hranile su se mješavinom kuhanog krumpira i kuruznog brašna koje je bilo debelo našrotano te se svinja klala u prosincu prije Božica.
Po čemu se vaš tadašnji jelovnik prehrane razlikovao od današnjeg ?
Nekad nismo mogli birati različite vrste pića, a najdraži jutarnji napitak bila je bijela kava. je Prehrana bila drugačija, meso se rijetko jelo, a svaku nedjelju bi jeli kokošju juhu i meso. Danas možemo birati različite vrste mesa i pića što nekad nismo imali na raspolaganju.
I za kraj kako ste nekad slali pisma svojoj rodbini i za koje prigode?
Pisali smo pisma na papir koji vrijedi više nego danas jer si na taj papir moga prenijeti sve svoje želje i emocije za rođendan, Božić, Uskrs itd. Ja sam ih redovito slala svojem bratu i sestri u Mali Lošinj, ali i mnogim prijateljima i rođacima. Zamislite koliko su mojem bratu i sestri značile tople čestitke u kuverti pristigle iz njihovog kraja, koliko su taj papir i markica imali vrijednost i posebnost.
(tekst Ivana Radiković, foto arhiva KG, TT)
