Svake se godine na današnji dan, 5. lipnja obilježava Svjetski dan okoliša. Obilježavamo ga još od 1972. godine od Konferencije Ujedinjenih naroda u Stockholmu kada je i prihvaćen te usvojen Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda.
Ove godine je tema Povezivanje ljudi s prirodom. Ovim se danom nastoji podsjetiti, a time i potaknuti ljude na zaštitu okoliša. Svaki je čovjek aktivni sudionik u zaštiti okoliša i toga bi trebao biti svjestan. Svi smo mi odgovorni za očuvanje naše planete. Svojim ponašanjem utječemo na čistoću zraka, vode i zemlje te na koncentraciju stakleničkih plinova. Upravo je neodgovorno ponašanje u prirodi jedno od glavnih problema u Republici Hrvatskoj. Najčešće ljudi zagađuju prirodu time što ostavljaju otpad u prirodi.
Tako da, možemo reći, čisteći svoju kuću, zapravo onečiste okoliš. Nadalje, ukupna količina otpada u Europi kreće se oko 3000 milijuna tona od kojega oko 30 milijuna tona otpada spada pod opasan otpad. Zanimljiva je činjenica da se u Hrvatskoj reciklira tek 10 % otpada, za razliku od Njemačke koja reciklira 70 %. Bitno je spomenuti kako ljudi o lako shvaćaju i prirodna dobra, naročito pitku vodu koje je sve manje. Prisjetimo se samo koliko od nas zatvara vodu kada pere zube. Mislimo da nekoliko naših decilitara na dan neće štetiti. No, kada bi tih nekoliko decilitara na dan samo da pomnožili s brojem stanovnika Hrvatske dobili bi ogromnu brojku, a nismo računali stanovništvo Europe, pa i šire.
Također, često se danas koriste plastične čaše i tanjuri koji se bacaju nakon upotrebe. Nadalje, ogromna količina plastičnih vrećica odlazi u nepovrat jer zaista mali broj ljudi koristi platnene vrećice za kupovinu. Sve je veća potražnja za papirnatim ubrusima, dok ljudi sve manje koriste kuhinjske krpe. Također, drveće uništimo za ranije spomenute papirnate ubruse, dok se malo tko sjeti posaditi koje drvo u svojem dvorištu. Lakše nam je otići u trgovinu i kupiti raznu štetnim kemikalijama tretiranu hranu.
U trgovinu ili u kafić koji nam je udal jen možda nekoliko metara odemo automobilom, a ne pješice ili biciklom, zagađujući pritom zrak. (Pomnožimo i ovu činjenicu s brojem stanovnika.) Također, ljudi rijetko provjeravaju gume na svojim automobilima, iako starije i mekanije gume troše više goriva. Trebali bi koristiti štedne žarulje, a svjetlo gasiti kada nismo u istoj prostoriji ili kada nam je nepotrebno. Umjesto kupanja, tuširati se. Ne koristiti štetne dezodoranse. I na kraju, svejedno postoje ljudi koji ne odvajaju plastiku, papir i limenke za daljnu uporabu, pa tako navedeno nalazimo šetajući prirodom i uživajući u nekada čistom,a sada sve zagađenijem zraku,vodi i tlu.
Jedna indijanska poslovica kaže: “Prirodu nismo nasljedili od pradjedova, već smo je posudili od unuka.”
(Martina Šoltić)
