Iz Međimurja potječe nekoliko poznatih hrvatskih nogometaša poput Ladića,Bogdana,Jarnija no najpoznatiji među njima svakako je Drago Vabec kojeg se mlađe generacije možda dobro ne sjećaju.
Drago Vabec međimurski nogometaš kojeg u Zagrebu , kad je igrao za Dinamo , nisu razumjeli jer je govorio “po međimurski”, pred neki dan ispričao mi je o tome kako je dobio nadimak “OF”.
Jednom prilikom na utakmici Dinama na poznatom omladinskom turniru u Viareggu u Italiji,protivnički igrač Vabeca je stalno udarao,a on se bunio i govorio:”OF me vpičil”. Kad su ga kasnije Đalma Marković i Đuka Prelog pitali što je to nerazumljivo pričao Vabec im je objasnio što to znači i tako mu je ostao nadimak OF.
No Drago mi je ispričao da je imao još jedan nadimak tu u Čakovcu kad je igrao za Slogu-BOBEK su ga zvali po poznatom reprezentativcu bivše Jugoslavije, igraču Dinama i Partizana.
Tako smo pomalo u jednom ležernom razgovoru počeli pričati i o njegovoj karijeri.
Drago koji se pred četiri godine vratio u rodni grad,nedavno je napunio 66 godina,svoju nogometnu karijeru započeo je u čakovečkoj Slogi 1966.godine,a dvije godine kasnije doveden je u Maksimir gdje se zadržao do 1979. Te godine odlazi u Brest i tamo ostaje do 1983.Ponovo se vraća u Dinamo 1983. i tu je odigrao još tri sjajne sezone.
U Dinamu je odigrao 529 utakmica (peti igrač Dinama po broju nastupa) i postigao 183 pogotka.Za jugoslavensku reprezentaciju odigrao je nažalost samo sedam utakmica,što je jako premalo, jer zaslužio je kud i kamo više nastupa, a postigao je i jedan pogodak na kvalifikacijskoj utakmici protiv Švedske u Zagrebu 1973.godine. Iskoristio je nabacivanje Đajića i vanjskom desnom nogom poslao loptu iza švedskog vratara.
Taj gol je bio toliko atraktivan,da je kasnije desetljećima bio na špici sportskog pregleda tadašnje TV Zagreb.
Kad sam ga priupitao o tom zgoditku Drago je rekao:
„Malo mi je tu i tamo krivo što me pamte po tom zgoditku kojeg sam zabio švedskom vrataru (Hellstroemu). I meni je jako drag, ali ja sam zabio 100 i više takvih golova.”
Nakon igračke karijere bio je trener u drugoligaškim i trećeligaškim klubovima: MTČ-Sloga,Viko Omladinac,Stubica 1926,Daruvar,Križevci,Vrbovec,Slunj,Nafta Lendava,Jaska. Nadalje 2004.godine kao trener Međimurja iz Čakovca izborio je ulazak u Prvu HNL.
Bili ste ljevak,ne prirodni već naučen?
„Istina. Kako sam postao ljevak? Nisam imao pojma s lijevom nogom, ali kad sam kao dijete bio postavljen na lijevo krilo počeo sam trenirati sumanuto. Naučio sam lažnjake i igrati s obje noge. Inače igrao sam na svim pozicijama,bio sam i na beku jer bio sam izuzetno brz,a znao sam i dobro podvaliti loptu ,davati je u prostor. Šteta što nisam igrao u vrijeme Mamića..kakav bi to transfer bio,hahaha…
Pa kako ste onda prešli u francuski Brest,bez menadžera?
„Pa da,u to vrijeme nije ih bilo, igrače je prodavao klub. Pratio me Bayern, ali nije mi se išlo u Njemačku, a Tottenham je tražio da dođem na probu, nisam pristao. Brest je ušao u prvu ligu i trebali su napadača, a prodao me tamo jedan Srbin koji uopće nije menadžer. Tada me tražio i PSG, nudili su triput veći novac, ali u čekovima, nisam pristao i umjesto mene uzeli su Ivicu Šurjaka. Nisam pogriješio, u 90 utakmica dao sam za Brest 46 golova, a nisam bio centarfor, nego krilo.“
Što Vas je posebno dojmilo za vrijeme igranja u Francuskoj?
„Moram spomenuti barem dva trenutka, prvi se desio na početku boravka u Brestu kad smo kod Valenciennesa izgubili 5:1. Zabio sam taj jedini zgoditak i i po običaju poslije utakmice bili smo zajednički na piću. Prišla mi je žena od predsjednika i pitala me zašto sam žalostan,a zabio sam gol. Rekao sam zbog toga jer smo toliko izgubili i pitao je gdje igramo slijedeću. Kad je rekla sa PSG, ja velim opet nam ide petica, a ona kaže :ne brini pobijedit ćemo. Znate kako smo odigrali-neriješeno. To mi je dalo podstrek da uvijek treba biti optimista.
Druga stvar, a meni kompliment, kad je tadašnji izbornik francuske reprezentacije Michel Hidalgo govorio na seminarima da se igra reprezentacije mora promijeniti,da se više puca na gol i da napadači igraju poput Vabeca. Hoćete veći kompliment.A tada su u reprezentaciji bili
Platini,Girress,Tresor,Tigana,Raschetau…“
Danas da igrate vrijedili bi milijune eura,da li ste zadovoljni kako ste financijski prošli u to vrijeme?
„Zadovoljan sam samo kako sam financijski prošao u Brestu. U Dinamu ne, bio sam preveliki Dinamovac, a mi domaći najlošije smo prolazili. Možda sam ja bio krivac jer sam premalo tražio, a nisam imao menadžera koji bi možda izvukao više.“
Vi ste jedna od legendi kluba?
„U prvoj momčadi igrao sam punih 11 godina i apsolutno sam zasluženo legenda kluba. Nisu legende oni koji su u klubu igrali jednu,dvije godine pa makar se zvali Boban, Šuker. Uzeo mi je Dinamo novac i od transfera prilikom odlaska u Brest i to čak 60.000 dolara od ukupnih 200.000 i tu sam se razočarao. Smatram da sam sa 11 godina igranja u Dinamu svoje platio. Stanove smo dobili , ali smo ih kasnije morali otkupiti. Mislim da Dinamo ne vidi tko je pravi dinamovac.“
Što mislite o današnjem Dinamu,opet nije dočekao proljeće u Evropi,a Rijeka uzela naslov prvaka?
„Pa da, zadnje je proljeće dočekala generacija 1967.godine u koju sam ja netom poslije toga došao 1968.godine. Svake godine prodaju se ponajbolji igrači tako da je teško imati kontinuitet i kvalitetu za Euro ligu,a kamoli za Ligu prvaka. Što se tiče domaćeg prvenstva čestitam Rijeci koja je dobro posložena u svim segmentima i zasluženo je nakon desetgodišnje dominacije Dinama uzela naslov prvaka.Liga nam je sve izjednačenija i kvalitetnija,privatizacija klubova donosi pomak,pogotovo se to osjetilo na Rijeci,sada i Osijek grabi tim putem prema vrhu,a jedino se bojim da Dinamo ne potone poput Hajduka.“
Regionalna liga da ili ne?
„Prije ne nego da. Naravno zbog političkog trenutka i poteškoća koje bi donijeli mečevi Dinama i Zvezde ili Partizana, makar bi stadioni bili puni. Na žalost danas se nogomet u Hrvatskoj igra pred praznim stadionima, izuzev Hajduka i Rijeke,a i infrastruktura nam je u jadnom stanju. Tu bi država trebala uskočiti kao u drugim državama poput susjedne Mađarske koja puno ulaže u infrastrukturu. Jedino kod nas talenti stalno izviru.“
Uveli ste 2004.godine Međimurje u Prvu HNL,ono je sada tek trećeligaš?
„Mislim da pod hitno Međimurje mora ući barem u 2.ligu, a s vremenom i u 1.HNL jer u županiji postoji velika baza sa preko 80 klubova i nogometnih škola, i djeci treba podražaj, motiv da mogu ići igrati i napredovati u domicilnom klubu koji je u najvišem rangu. Na žalost i ove godine nisu uspjeli ući zbog nedobivanje licence iako su osvojili prvo mjesto. Ova situacija najviše odgovara Slaven Belupu koji može lako dovesti mlade talentirane igrače u svoje redove.“
I na kraju,a možda smo trebali na početku ove priče o čakovečkoj legendi spomenuti da je o Dragi Vabecu napisana knjiga i izdan DVD,francuskog autora Johanna Le Rouxa -“Drago Vabec l’idol de l’Armoricane” .
(Miljenko Dovečer, foto: privatna arhiva Drage Vabeca)
