Eksploatacija ugljena na našem području području započinje nakon 1. Svjetskog rata. Isprva je to bilo u Peklenici, a onda i na području Murskog Središća (vizivoda). Godine 1925. započeli su radovi na otvaranju prve jame u Međimurju – Hrastinka 1. Kako u Međimurju nije bilo kvalificiranih rudara, oni su dovedeni iz Slovenije. Iskorištavanjem ugljena bavilo se poduzeće “Kraljić i Majhen” koje je 1946. godine prešlo pod državnu upravu kada su osnovani “Međimurski ugljenokopi”. Od svog osnivanja do zatvaranja 1972 godine iskopano je 4.593.961 tona ugljena ili prosječno 157.626 tona godišnje. Tijekom svoga postojanja rudnici su bili nositelji gospodarskog razvitka ne samo Murskog Središća, nego i ovog dijela Međimurja. Danas su od rudnika ostali navozi jalovine – “halde”, spomenik rudaru u centru mjesta, te imena bivšem kinu, nogometnom i košarkaškom klubu – “RUDAR“
Za vrijeme 2. Svjetskog rata i mađarske okupacije uz postojeće jame, mađari su otvorili jamu HP i’ Barbaru i to na sloju gdje su bile jame Hrastinka 1 i Hrastinka 2. Jama HP zbog sabotaže bila je potopljena. U jamu, koja je išla ispod rijeke provalila je voda iz Mure. Mađari su otvorili još dvije jame na podinskom sloju, i dali su im ime Zrinji i Mihalj. Cijelo vrijeme okupacije te su jame radile, a za vrijeme rata radio je i rudnik Ciganjščak, kao i Lopatinec.
Kraljić i Majhen počeli su istraživati i na području Murskog Središća. Tako su u toku rata 1943. godine otvorili neposredno uz Mursko Središće jamu i dali joj ime Martin.
Poslije drugog svjetskog rata 1945. godine rudnik Peklenicu i rudnik Kraljić i Majhen preuzela je državna uprava i spojila u jedno poduzeće s imenom Rudnik Peklenica, a kasnije Medimurski ugljenokopi.
Odmah u blizini željezničke stanice Mursko Središće otvorena je jama Cerovka, a zatim u produžetku prema jami Josip i jama Omladinska. Nakon likvidacije ovih jama pristupilo se istraživanjima zapadno od jame Josip. Prva jama odmah iza Josipa bila je jama Udarnik. Zatim su na istom sloju slijedile jame Maj 1, Maj Z, Maj 3, Maj 4, Maj 5 i Maj 6.
U skoro 50 godina eksploatacije ugljena na našem području rudari su nalazili u jamama razne stvari i predmete od povijesnog značaja. Prema svjedočenju Ivana Šalarija za vrijeme mađarske okupacije pronađene su nekoliko metara duge kosti za koje se pretpostavlja da su pripadale mamutu, a koje su odmah otpremljene u Mađarsku u jedan muzej gdje se i danas nalaze. No ono najzanimljivije je to da su rudari na dubini od 100 metara na području od pila koji se nalazi na cesti prema Selnici pa do rijeke Mure ( i danas neki u žargonu taj dio Središća znakovito zovu Podgradišće) naišli na pravi podzemni grad. Prvo su počeli otkopavati drvene grede posložene u obliku krovova kuća, zatim i kamene zidove, a pronađeno je dosta posuđa, zdjela i lončarije. Znamo da se na području Murskog Središća nalazilo u 1. stoljeću rimsko naselje Halicanum. Da li su to ostaci toga ili neke još puno starije civilizacije možda će saznati neke buduće generacije središćanaca koje se još nisu rodile, a koje će možda htjeti da ispitaju ova arheološka nalazišta. (R. Tomanić)
