„Demokracija (grč. δημοϰρατία: vladavina naroda), politička ideja o vladavini u kojoj sudjeluju svi članovi zajednice (narod), izravnim odlučivanjem ili posredno putem izabranih predstavnika. Demokracija je politički poredak u kojem vlada većina, uz osiguranje prava manjine, te individualnih prava svakoga građanina i time je protivna onim oblicima vladavine u kojima narod nema vrhovnu vlast, nego njime upravlja neki pojedinac ili skupina (monarhija, tiranija, despocija, aristokracija, oligarhija).“ (izvor: www.enciklopedija.hr) „sekularan – svjetovan, necrkven (izvor: Rječnik stranih riječi, M. Filipović)
Potaknuti člankom iz lista Međimurje (Je li u našim osnovnim školama Sveto pismo iznad Ustava Republike Hrvatske?, Andreja Šmitran, Međimurje, 21.11.2016.), članovi Vijeća međimurske podružnice stranke Hrast-Pokret za uspješnu Hrvatsku odlučili smo reagirati slijedećim priopćenjem za medije. Naime, autorica teksta krajnje je tendenciozno i manipulatorno, u maniri ideologa jednog političkog sustava koji je proglašen zločinačkim i totalitarnim od strane Europskog parlamenta, zadrla u pitanje opravdanosti postavljanja raspela na zidove državnih odgojno obrazovnih ustanova. Nije potrebno naglašavati da se radi o apsolutno neobjektivnom kvazinovinarstvu koje nikako nije u skladu sa deklaracijom Međunarodne federacije novinara koja bi trebala služiti kao etički standard profesionalnog ponašanja novinara. Autorica jasno želi provocirati vjernike omalovažavajući vrijednosti koje zastupa više od 94% (postotak iz samoga članka) ciljane publike (Međimuraca).
Nije samo opći dojam onaj koji ostavlja gorak okus već i manipulacija podatcima i terminologijom. Naime, na početku se navodi članak 41. Ustava Republike Hrvatske („Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.“) ali samo prvi dio, ignorirajući ostatak istoga članka („Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.“). Zaključak koji autorica teksta izvlači iz okrnjenog sadržaja 41. članka Ustava RH jest da bi Hrvatska „trebala biti distancirana od vjere i vjerskih pitanja te ne bi smjela, ni na koji način, preferirati ili diskriminirati bilo koju vjeru…“. Autorica očito nije upoznata s činjenicom da je već Europski sud za ljudska prava na sjednici Velikoga vijeća 18. ožujka 2011. donio presudu u postupku Lautsi protiv Italije (zahtjev 30814/2006) gdje se radilo upravo o materiji kojom se u ovom članku želi baviti. („želi baviti“ a ne „bavi“ jer da se tom materijom „bavilo“, bilo bi jasno da nema materijala za članak ovakvog tona; prije suprotnog.) Hrvatska nikako ne bi trebala biti „distancirana“ od vjere jer Hrvatska nije mrtva zemlja; Hrvatska su ljudi koji u Hrvatskoj žive. A ti ljudi su u velikoj većini (više od 91% prema popisu stanovništva iz 2011. godine) kršćani.
Načelo sekularnosti, na koje se u članku poziva, ne znači to što bi autorica teksta htjela da znači (stoga i jest gore naznačeno značenje riječi, a može se konzultirati i sa ostalim riječnicima, tipa Webster ili ostali eminentni svjetski riječnici). Nije na odmet, u kontekstu sekularnog uređenja države, spomenuti da je u Austriji, Bavarskoj, Grčkoj, Irskoj, Lihtenštajnu, Malti, Italiji, nekim javnim školama u Nizozemskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, San Marinu te nekim kantonima u Švicarskoj i u Alsace-Moselle raspelo obvezno u osnovnim i srednjim školama. Konkretno primjer Bavarske: Bavarska je vlada do kraja 1995. donijela pravilnik u kojem je propisala križeve u učionicama na temelju ‘posebnog povijesnog i kulturnog određenja Bavarske’, a na bavarskim su sudovima kasnije propali svi pokušaji da se takva odluka opozove. U svakom slučaju, i danas je praksa u Bavarskoj da se u školama i ostalim javnim institucijama, što uključuje i sudove, na zidove postave križevi. A znamo da je Bavarska najbogatija savezna pokrajina u Njemačkoj ako ne i u EU… Možda bi bilo dobro poslati naše novinare da pouče te „zaostale“ države i pokrajine o sekularnosti i njenoj važnosti za gospodarski napredak?!
Hrvatska jest sekularna država i to je savršeno jasno svima osim onima koji bi htjeli da Hrvatska bude ateistička ili agnostička država. Međutim, pozivamo one koji bi htjeli takvu državu (a takvi su često zagovaratelji nekih drugih, nadiđenih političkih sustava i društvenih uređenja) da se konzultiraju sa već navedenim zaključcima Europskog suda za ljudska prava. No da ne bi ispalo da Ustav RH nije jasan po tom pitanju (naime, autorica se na Ustav poziva i sama), dobro je iščitati i neke druge točke koje se svjesno izbjegava kako bi se namjerno dovelo čitatelje u zabludu. Članak 40. Ustava RH kaže: „Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.“ Jasno je da je agnosticizam trenutno u medijskom prostoru vrlo „popularan“ i da se one koji se deklariraju vjernicima čak i javno ismijava. To se i ovim novinskim tekstom, iako neizravno, promovira. U duhu bratske opomene potičemo na čitanje i pridržavanje članka 39. Ustava RH: „Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.“ Uzevši u obzir ton i obojenost teksta svakome je jasno da je „poticanje na vjersku nesnošljivost“ svakako više nego prisutno.
Pozdravljamo stav Međimurske županije koji je naveden pri kraju članka i koji ispravno tumači načelo sekularnog uređenja Republike Hrvatske. No komentar autorice na kraju, kojim omalovažava navedeni stav Županije, moramo kategorički osuditi. Naime, manipulira se samim pozivanjem na Ustav (koji se očito ne poznaje) i vrijeđa se zdrav razum čitatelja (kao da čitatelj ne uviđa jednostranost i isključivost autorice) te se jasno krši članak 39. Ustava RH.
Kao da sve navedeno po sebi nije dovoljno, u okviru uz članak propituje se još dvije stvari. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture kojim se definira način zapošljavanja vjeroučitelja u školama. Također i autonomnost djelovanja Crkve u Hrvata u vezi kumstva. Dakle načelo u koje se autorica kune u jednom dijelu teksta (vjerski dionik nema prava ikako sudjelovati u svjetovnom djelovanju) sada se na podli način izvrće (svjetovni dionik uređivao bi unutarcrkvena pitanja). Šlag na tortu je prizivanje događaja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i (opet) jednostrano tumačenje događaja za koje je i slijepima jasno da su bili potpuno politički inicirani i da su studenti bili iskorišteni za politikansko djelovanje već nadaleko poznatih aktera.
Za kraj: rečenica kod postavljenih ilustracija Tita i raspela: „Je li jedno pretjerivanje zamijenjeno drugim?“ U prvom redu kao vjernici moramo izraziti protest kad se na ikoji način uspoređuje jednog od najvećih zločinaca u povijesti čovječanstva sa osobom Isusa Krista na križu. To je krajnje degutantno, vrijeđa, omalovažava i žalosti. U drugom redu, kao članovi stranke Hrast-Pokret za uspješnu Hrvatsku apeliramo da je ta usporedba vrlo blizu kršenja članka 39. i 40. Ustava RH, a da krši članak 41. Ustava RH. Kao Međimurci javno očitujemo svoje negodovanje i tražimo da se slični događaji (koji rezultiraju etiketiranjem Međimuraca kao jugofila i slično) od strane nadležnih već u idejnom začetku zaustave.
P.S. Zašto je na početku postavljena definicija demokracije? Tajna je u brojkama.
S poštovanjem,
Članovi Vijeća međimurske podružnice stranke Hrast-Pokret za uspješnu Hrvatsku.