- 28. rujna 2014. godine zvuci tamburica, pjesma i radosni glasovi djece odjekivali su u ulicom Augusta Šenoe. Mnogi stanari ulice pitali su se o čemu se radi. Njihova susjeda baka Cecilija Rihtarec slavila je svoj 100. rođendan.
Dolazili su čestitari u ime svih građana Grada M. Središće. Gradonačelnik Dražen Srpak čestitao joj je rođendan zaželjevši joj još puno godina, zdravlja i mira u srcu. U pratnji gradonačelnika bio je i velečasni Tomislav Antekolović koji joj je također čestitao rođendan te predao poklone.
Najmlađi iz dječjeg vrtića ” Maslačak ” uz svoje tete prvo su baki Ceciliji predali poklone, a zatim uz pjesme i ples razveselili baku. Cijelo vrijeme tamburaši i pjevačice KUD- a “Mura “održavali su slavljeničko raspoloženje.
„ Lijepo i odlično se osjećam i ugodno sam iznenađena na ovako lijepoj proslavi koju su mi upriličili moji najdraži, oni koji mene vole i ja volim njih, najviše na svijetu. Rođena sam 28. rujna 1914. godine i proživjela sam sve vihore i ljepote života i povijesti, mnoga proljeća,ljeta, jeseni i zime i nisam nikada razmišljala koliko ću godina na ovom svijetu doživjeti. Mijenjale su se vlasti, prilike i situacije, međutim ja sam ostala uvijek ista, ponizna, obiteljska i radišna.“
Proživjela je Cecilija stvaranje i pad nekoliko država počev od Austro- Ugarske, Kraljevine SHS , Jugoslavije , FNRJ , SFRJ i sada Republike Hrvatske.
„ Rođena sam kao Cecilija Varšić, a onda sam se udala za Đuru Rihtarca, mladića iz trgovačke obitelji koja je imala vlastitu trgovinu u Murskom Središću. Nakon II. svjetskog rata oduzeli su nam trgovinu, ali su dopustili da suprug bude zaposlen u našoj bivšoj trgovini, gdje sam mu i ja povremeno pomagala. Imamo dvoje prekrasne djece, sada odraslih ljudi, Brunu i Đurđicu, koji su nam podarili troje unučadi, a oni pak meni i njima troje praunučadi.
Nema nikakvog posebnog recepta za „doživjeti stotu“, to je božja volja i način života. Ja sam živjela kao i sve žene u ono vrijeme, puno sam radila i brinula o djeci i domu. Mogu reći da u životu nikada nisam popila niti jednu tabletu, jer životno mi je pravilo, “bol kako dođe tako i prođe“.
Radim i danas koliko mogu, ali važno mi je da se krećem i nastojim ne biti na teret svoje obitelji. Bog dragi neka odluči koliko ću dugo biti na svijetu, a ja samo želim da budem koliko toliko zdrava i da ne budem djeci na teret, kazala nam je tada vitalna i razborita Cecilija.
Sve ovo događalo se prije dvije godine, a sada moramo objaviti tužnu vijest da baka Cecilija Rihtaec više nije među nama. Kao najstarija Središćanka preminula je u svojoj 102. godini. Sprovod drage nam Cecilije održan je danas 30. listopada na gradskom groblju u Murskom Središću. Mnoštvo građana i mnogobrojna rodbina došlo je na posljednji ispraćaj najstarije stanovnice našeg grada te su se sa suzama u očima i bolom u duši dostojanstveno oprostili od žene koju život nije mazio, ali koja je unatoč svemu dostojanstveno i ponosno prolazila kroz sve teškoće, ali i lijepe trenutke koji joj je ovaj donio.
(rt, foto Tin Tomanić, A. Jurak)
