Nakon što su studenti u Srbiji pokazali svoju snagu, hrvatski političari otkrili koliko su im studenti važni. A kako stoji Međimurje?

Od bolje hrane u studentskim menzama do prijema u gradskim i županijskim uredima, studenti sve češće dolaze u središte pozornosti hrvatskih političara. Nakon što je studentski pokret u Srbiji pokazao koliko mladi mogu biti snažan društveni čimbenik, nameće se pitanje je li hrvatska politička elita počela ozbiljnije shvaćati studente ili je samo prepoznala novu političku opasnost. Ni Međimurje nije izvan te priče.

Godinama su hrvatski studenti uglavnom bili tema političkih govora kada bi se raspravljalo o stipendijama, studentskim domovima, prehrani ili troškovima studiranja. Njihovi problemi bili su poznati, ali rijetko su zauzimali središnje mjesto u političkim raspravama.

Danas se, međutim, stječe dojam da političari sve pažljivije osluškuju studentske zahtjeve, a susreti sa studentskim predstavnicima dobivaju sve veću medijsku pozornost.

Je li riječ o slučajnosti ili su događaji u susjednoj Srbiji, gdje su studenti pokazali iznimnu sposobnost organiziranja i mobiliziranja građana, potaknuli hrvatsku političku elitu da drugačije gleda na mlade?

Studenti u Srbiji održali političku lekciju

Studentski prosvjedi u Srbiji pokazali su da mladi nisu samo pasivni promatrači političkih događaja. Njihovo organiziranje, ustrajnost i sposobnost okupljanja velikog broja građana postali su ozbiljan izazov tamošnjoj vlasti.

Poruka je bila jasna: studenti, kada se organiziraju oko zajedničkih zahtjeva, mogu postati važna društvena i politička snaga.

Takva poruka teško je mogla proći nezapaženo u Hrvatskoj. Političari koji su navikli studentska pitanja promatrati ponajprije kroz stipendije, subvencije i povremene susrete s predstavnicima studentskih zborova dobili su razlog više da pozorno prate raspoloženje mladih.

Odjednom je važna i hrana u menzama

Jedno od područja koje je posljednjih mjeseci privuklo veću javnu pozornost jest studentska prehrana.

U listopadu 2026. predstavnici studentskih zborova pet hrvatskih sveučilišta zajednički su zatražili modernizaciju sustava subvencionirane prehrane. U istraživanju je sudjelovalo 7.310 studenata, a rezultati su pokazali snažnu podršku promjenama.

Studenti traže kvalitetnije i raznovrsnije obroke, više nutritivno uravnoteženih jela, vegetarijanskih opcija i jasnije informacije o sastavu hrane.

Istodobno je država osigurala dodatnih osam milijuna eura kako bi cijena subvencioniranog studentskog obroka ostala 0,86 eura do rujna 2027. godine.

Svakako je riječ o korisnoj financijskoj mjeri, ali ostaje pitanje zašto je trebalo toliko vremena da se ozbiljnije otvori rasprava o kvaliteti hrane koju studenti svakodnevno jedu.

Studenti postaju dobrodošli gosti političkih kabineta

Zanimljivi pomaci vidljivi su i na lokalnoj razini.

Gradonačelnici i načelnici primaju studente, razgovaraju o njihovim potrebama, uručuju stipendije i ističu koliko su obrazovani mladi važni za budućnost lokalnih zajednica.

No je li riječ o novoj političkoj osjetljivosti ili samo o starim praksama koje se danas nastoje prikazati u povoljnijem svjetlu?

A Međimurje? Stipendije, potpore i studentska menza

Kada se govori o odnosu lokalne politike prema studentima, zanimljivo je pogledati i Međimurje, gdje se posljednjih godina provodi više programa financijske pomoći mladima.

Međimurska županija u akademskoj godini 2025./2026. nastavila je dodjeljivati jednokratne potpore redovnim studentima u iznosu od 100 eura. Za tu je mjeru bilo predviđeno više od 1.500 korisnika, a županija je isticala da je tijekom prethodnih jedanaest godina u ovaj oblik potpore uložila gotovo dva milijuna eura.

Početkom listopada 2026. župan Matija Posavec najavio je nastavak isplate jednokratnih potpora od 100 eura za gotovo 1.900 studenata u akademskoj godini 2026./2027.

Riječ je o konkretnim mjerama, no one nisu nastale preko noći niti se mogu pripisati događajima u Srbiji. Međimurje je studentske potpore razvijalo znatno prije tamošnjih prosvjeda.

Upravo je zato zanimljivo usporediti dugogodišnju financijsku podršku s današnjim potrebama studenata.

Čakovečka menza podsjeća da su se studenti i ranije morali boriti za svoja prava

Posebno je zanimljiva povijest studentske prehrane u Čakovcu.

Još 2016. godine studenti Međimurskog veleučilišta i čakovečkog Odsjeka Učiteljskog fakulteta suočili su se s problemom subvencionirane prehrane. Nakon što je dotadašnji pružatelj usluge odustao od ugovora, studenti su pokrenuli peticiju kojom su zahtijevali rješenje problema.

Prikupljen je 751 potpis, a studenti su upozoravali da su im se troškovi prehrane višestruko povećali.

Nakon razgovora s predstavnicima nadležnog ministarstva, Međimurske županije i visokoškolskih ustanova pronađeno je rješenje. U studenome 2016. na Učiteljskom fakultetu u Čakovcu otvoren je studentski restoran.

Taj primjer pokazuje da studenti ni u Međimurju nisu uvijek dobivali ono što im pripada bez vlastitog angažmana.

Prema objavi Međimurskog veleučilišta, studentski restoran na Učiteljskom fakultetu u akademskoj godini 2025./2026. radio je radnim danom od 8 do 15 sati. Za studente kojima nastava, praksa ili druge obveze završavaju kasnije, takvo radno vrijeme otvara pitanje dostupnosti prehrane.

Ako se danas na nacionalnoj razini govori o modernizaciji studentskih menza, opravdano je pitati hoće li ona donijeti poboljšanja i studentima u Čakovcu.

Je li 100 eura godišnje dovoljno za studentski standard?

Jednokratna županijska potpora od 100 eura svakako je dobrodošla, osobito studentima čije obitelji teško podnose sve veće troškove školovanja.

No koliko takva potpora stvarno znači studentu koji tijekom godine mora plaćati stanarinu, režije, prijevoz, prehranu i nastavne materijale?

Stotinu eura može pomoći, ali teško može bitno promijeniti financijsku situaciju studenta koji živi izvan roditeljskog doma.

Zato se pitanje studentskog standarda ne bi smjelo svesti samo na broj dodijeljenih potpora i ukupne iznose koje političari predstavljaju na konferencijama za medije.

Jednako je važno znati koliko studenti stvarno troše, koliko ih mora raditi uz studij i koliko njih nakon završetka obrazovanja vidi budućnost u Međimurju.

Između iskrene brige i političkog dodvoravanja

Studentima su potrebni pristupačno stanovanje, kvalitetna prehrana, odgovarajuće stipendije, mogućnosti zapošljavanja i uvjeti za dostojanstven život nakon završetka studija.

Političari koji te probleme rješavaju konkretnim i trajnim mjerama trebaju biti vrednovani prema rezultatima.

No ako se briga za studente iscrpljuje u fotografiranju, svečanim prijemima, prigodnim govorima i obećanjima, tada se opravdano postavlja pitanje je li riječ o stvarnoj politici ili političkom marketingu.

Međimurje pritom nije iznimka. I ovdje bi trebalo razlikovati dugogodišnje programe potpore studentima od eventualnih novih političkih inicijativa nastalih pod utjecajem promijenjenih društvenih okolnosti.

Hrvatski studenti ne moraju rušiti vlade da bi ih netko čuo

Najvažnija pouka studentskog pokreta u Srbiji nije da studenti moraju postati protivnici vlasti, nego da njihovi zahtjevi mogu imati veliku društvenu težinu.

Hrvatska politička elita zato bi trebala ozbiljno shvaćati studente neovisno o tome koliko su glasni, koliko ih se okuplja na prosvjedima i kakve političke posljedice njihovo nezadovoljstvo može izazvati.

To vrijedi i za Međimurje, gdje postoje studentske potpore i infrastruktura, ali i prostor za razgovor o kvaliteti prehrane, troškovima stanovanja, mogućnostima zapošljavanja i zadržavanju mladih nakon završetka studija.

Ako su događaji u Srbiji pridonijeli tome da se u Hrvatskoj više govori o studentskim problemima, to samo po sebi nije loše. Problem bi nastao kada bi se pokazalo da je interes političara za studente tek prolazna reakcija na političku snagu koju su mladi demonstrirali u susjedstvu.

Jer studenti nisu važni tek kada pokažu da mogu uzdrmati vlast. Važni bi trebali biti i onda kada samo traže pristojan obrok u menzi, mjesto u studentskom domu ili priliku da nakon diplome ostanu živjeti u vlastitoj zemlji.

A možda bi upravo to trebala biti najvažnija poruka i hrvatskim i međimurskim političarima: studentima nisu potrebni političari koji će ih se bojati, nego oni koji će ih slušati i kada iza njih ne stoje tisuće prosvjednika. (m)