Kao i svake godine, siječanj je vrijeme kad Bundeki počinju s intenzivnim priprema za svoj Vincekov pohod, planinarsku akciju za koju znaju sva planinarska društva i mnoge druge udruge širom Lijepe naše, ali i u Sloveniji, Mađarskoj i Bosni i Hercegovini.
Nedjelja ujutro, 19. siječnja 2014. Okupljanje od 7 sati na autobusnoj stanici u Murskom Središću. Turisitička zajednica MS pripremila je okrijepu i klipiće i besplatno dijeli gostima, autobusi cirkuliraju puna 3 sata… 26 puta prevozili su istu dionicu do Toplica sv. Martin gdje je start 14 km duge Vincekove staze. Na startu kolone ljudi, pristižu iz svih krajeva- prošlo ih je 2800! Nakon naplate startnine od 15 kn na kojem su dobili na poklon planinarske šeširiće s natpisom „Vinckekov pohod“ nudi im se kuhano vino, čaj, žestice i kruh sa slaninama… Okolo dežurni Bundeki,prepoznatljivi u reflektirajućim prslucima. Ljudi veseli, razdragani, sa svojim prijateljima, društvom, obitelji, dragim ljudima. Atmosfera na vrhuncu. Puno je mladih, djece, a lica im zrače zadovoljstvom i srećom…
Nakon šumskog dijela dolazi se na Venec do 1. stajanke kod obitelji Goričanec. Druga dionica do Kapelščaka je nešto duža, ali je većina klijeti otvorena i prepuna ljudi… Kod obitelji Kutnjak organizirana je druga stajanka s ceremonijalom Vincekovog u režiji Ivana Kolca i Đure z Međimurja. Pogled prema Kapeli, na sve druge brjegove. Vrijeme ugodno za hodanje, nešto se oblaka nagomilalo i nažalost propustilo u nekoliko minuta kišne kapi… Ali nitko nije posustajao. Neki spremni, ali i oni nespremni za takve uvjete nastavljaju po livadi dalje uzbrdo, pa opet natrag kroz šumu i vinograde do Konc ovčaka i obitelji Hrženjak. Veselo, glazba svira, sve klijeti imaju vrta širom otvorena. Gosti se dive međimurskom gostoprimstvu.
Još jedna uzbrdica i opet treba napregnuti posljednje atome u brdo do Baloga. Nažalost, nije bilo poznate stajanke kod obitelji Mezga i Radija 105, ali se za stajanku na Balogu pobrinuo NK Koncovčak. I ništa nije nedostajalo.
Mnogi autobusi svoje su umorne putnike dočekali ispod Balog brijega, ali je većina pohodnika produžila dalje po ravnom dijelu preko ribnjaka do stajanke kod Bundek brijega- stajanke koju već tradicionalno priprema DVD Mursko Središće. Pekli su krumpir, kobasice, jeger- bilo je svega, a ujedno su svi mogli reći da su osvojili Bundek, brijeg po kojem su i središćanski planinari dobili ime.
Još neka dva kilometara trebalo je proći do Sportske dvorane, staza je vodila po šetnici pa su gosti mogli uživati u ljepotama murske obale i same rijeke Mure. Tek se sada moglo nazrijeti kako je Mursko Središće oživjelo, automobili su bili porazbacani po svim parkiralištima uokolo, a autobusi nisu baš ni imali dovoljno mjesta. Dvorana krcata, čak i tribine pune. Na ulazu gospođe u narodnm nošnjama dočekuju goste sa solju i kruhom, živa glazba, grah i sva ugostiteljska ponuda u režiji ST „Klet“ vl. Franje Goričanca, domaći kolači Društva žena, kulturni program, podjela zahvalnica društvima koja su organizirano pristigla- bilo ih je 65 iz Hrvatske, Slovenije i Mađarske-iz Vinkovaca, Našica, Daruvara, Zagreba, Varaždina, Pule, Senja, Čakovca, Preloga, Ivanca, Koprivnice; iz Lentija, Kaposvara; Lendave, Murske Sobote, Maribora, Celja te još mnogih drugih mjesta Međimurja i okruženja.
Hodanje, druženje, razgovori,degustacije,otvorene klijeti, upoznavanja, ples, delicije, dogovori, novi planovi… sve je to što čini Vincekov pohod privlačnim i na tome hvala svim članovima Bundeka te svima onima koji su došli na pohod, svima koji pripomažu na bilo koji način…
Nadamo se da se vidimo dogodine, 18. 1. 2015. Na 17. Vincekovom pohodu!
(S.V.)
A evo što je o pohodu napisao naš mladi suradnik i uporni hodač Nikola Turk.
U nedelju 19.1.2014. održan je šesnaesti Vincekov pohod koji organizira planinarsko društvo „Bundek“. Start je bio predviđen oko 8-9 sati u Toplicama Sveti Martin, iako se za neke to malo odužilo jer su zbog velikog broja uzvanika autobusi iz Murskog Središća do Toplica Sveti Martin stizali sve do pola 10 sati. Pohodu se pridružilo 2800 prijavljenih pohodnika. Startnina je za odrasle bila simboličnih 15 kuna u što je uračunat prijevoz, kruh sa slaninom i poklončić dok je za djecu bila besplatna. Staza je dugačka petnaestak kilometara, relativno lagana za prohodat uz par brežuljaka visine do 300 metara. Pohodom odjekuju samo pozitivne vibracije. Ljudi uživaju, plešu, pjevaju, pričaju i druže se. Na putu se nalazi nekoliko stajanki na kojima se nudi hrana, piće i naravno svirači koji upotpunjuju dojam tradicionalnom Međimurskom glazbom. Također se moglo vidjeti tradicionalno krštenje vina. Neki žure više neki manje, ali pohod se bez imalo napora prohoda za 4-5 sati. Otprilike na pola puta je počela padati kiša koja nijeporemetila apsolutno ništa i ljudima nije uspijela skloniti smiješak sa lica. Nakon pohoda, veliki dio posjetioca zaputio se u sportsku dvoranu u Murskom Središću (još 2 km) koja je bila krcata ljudima dobre volje. Udvorani se također nudilo jelo i piće, puno plesa i još više sretnih ljudi. Svaka čast Bundekima na organizaciji, zabavi i puno truda. Vidimo se i druge godine.
(foto: Tin Tomanić, Anđelko Jurak, Dragan Hoblaj)
