Ima vikenda nakon kojih se vratiš kući umoran, ali s osmijehom koji ne silazi s lica.
A ima i onih nakon kojih se pitaš:
„Jesmo li mi stvarno bili tamo ili smo na dva dana otputovali na neki drugi planet?”
Ovaj naš, 26. i 27. rujna, definitivno je bio jedan od takvih.
Jer kad se udruže Bundeki iz Murskog Središća i naši dragi prijatelji iz PU Gojzerica iz Pule, to je svijet s nekog drugog planeta.
Subota – more, brod i fešta!
Naš vikend započeo je plovidbom brodom Kralj Domagoj. Devet sati mora, sunca, razgovora, smijeha i pogleda koje bismo mogli gledati unedogled. Istarske i međimurske delicije našle su se zajedno, baš kao i mi. Netko je donio ovo, netko ono, netko je rezao, netko posluživao, netko točio, netko samo govorio da će „samo malo probati”… i odjednom je stol bio pun, a srca još punija.
Stigli smo do Limskog kanala, a potom zajedno obišli Rovinj, uz Renatovo stručno i zanimljivo vođenje. Bilo je vremena i za Crveni otok, kupanje, razgledavanje… a onda se brod pretvorio u ono što planinari najbolje znaju napraviti – mjesto za druženje, pjesmu i ples! Jer nama nije potrebno puno. Dobar čovjek pokraj nas, malo glazbe i već se pjeva.
A kad se zapjeva – zna se da će biti i plesa. A k tome – i posada broda bila je fantastična i spremna za takve fešte u kojima smo svi uživali.
Nedjelja – planina, maneštra i stol pun prijateljstva
U nedjelju smo more zamijenili planinom i zajedno krenuli na Ćićariju.
Korita, Brajkov vrh, Županj vrh… kilometri su prolazili, ali ono najvažnije nije bilo u koracima. Bilo je u razgovorima, smijehu i druženju. A onda nas je u domu dočekala odlična maneštra, a znamo da je hrana uvijek nekako ukusnija kada se dijeli s prijateljima.
A koliko nas je bilo?
Preko stotinu! Naših pedesetak i najmanje toliko naših prijatelja iz Pule. Stotinu ljudi, dvije planinarske udruge, dva kraja Hrvatske, more, planine, Istra i Međimurje, istarske i međimurske delicije… A opet – jedna velika planinarska obitelj.
Zato želimo posebno reći:
Hvala vam, dragi prijatelji iz PU Gojzerica Pula!
Hvala vam na gostoprimstvu, na svakom detalju koji ste osmislili, na vremenu koje ste nam poklonili, na organizaciji, dobroj volji i osmijesima. Hvala vam što ste nas dočekali kao svoje. A posebno hvala Renatu, Jagodi, Dubravki, Tomislavu, Klaudiju, Mirku i cijeloj ekipi Gojzerice koja je ovaj susret pretvorila u još jednu uspomenu koju ćemo dugo nositi sa sobom.
A hvala i našim Bundekima. Hvala svima koji su donijeli svoje delicije, pomogli, pjevali, plesali, hodali, rezali, pričali, smijali se i jednostavno – bili dio svega ovoga. Jer upravo od takvih ljudi nastaju najbolji izleti.
I dok smo još zajedno sjedili, već smo počeli dogovarati sljedeći susret. Naravno da jesmo. Jer neke se tradicije ne smiju prekinuti, zar ne Renato?
Savršeno vrijeme.
Savršena organizacija.
More. Planina. Pjesma. Hrana.
I ljudi zbog kojih sve to ima smisla.
Treba li nam zaista nešto više?
Možda samo još jedan takav vikend.
Do sljedećeg susreta, dragi naši prijatelji iz Gojzerice –
jedan veliki planinarski zagrljaj od svih nas iz Bundeka!
A gdje ćemo sljedeći put?
To ćemo još dogovoriti… I Vincekovo je blizu, ali da ćemo se ponovno družiti – u to uopće ne sumnjamo. (SV)
