Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu obilježava se 2. kolovoza, u spomen na noć 2./3. kolovoza 1944. godine kada je u logoru Auschwitz‑Birkenau likvidiran tzv. romski obiteljski logor. Te je noći ubijeno više tisuća Roma – muškaraca, žena i djece – i taj je datum postao simbol stradanja jedne zajednice koja je stoljećima živjela na prostoru Europe.
Genocid nad Romima, poznat kao Porajmos ili Samudaripen, dio je povijesti koji je dugo ostao na rubu javnog sjećanja. Romi su u razdoblju NDH bili proglašeni “nepoželjnom skupinom” i izloženi progonima, deportacijama i likvidacijama. Stradanja su se događala u logorima poput Jasenovca, Đakova i Loborgrada, ali i izvan logora – u ratnim operacijama, lokalnim odmazdama, epidemijama i masovnim strijeljanjima.
Zbog načina života romskih zajednica i ratnih okolnosti, povijesna dokumentacija o njihovom stradanju je fragmentarna, ali se može procijeniti demografskim metodama, usporedbom popisa stanovništva prije i nakon rata. Takve analize pokazuju da je stradanje Roma bilo stvarno, teško i tragično – ali da se o njemu mora govoriti odgovorno, bez politizacije i bez proizvoljnog uvećavanja brojki. Svaka žrtva bila je čovjek, i svaka zaslužuje dostojanstvo istine.
Međimurje, koje danas ima najveći udio romske populacije u Hrvatskoj, nosi posebnu odgovornost čuvanja tog sjećanja. Romi su dio povijesti Međimurja, dio njegove kulture, glazbe, tradicije i svakodnevice. Mnogi su se integrirali i doprinose zajednici, dok drugi i dalje žive u uvjetima getoizacije – što je izazov koji traži ozbiljnu državnu politiku, a ne predrasude, stigmu ili podjele. To je pitanje koje nadilazi lokalne emocije i povijesne stereotipe. To je pitanje ljudskosti.
Obilježavanjem 2. kolovoza odajemo počast svim romskim žrtvama Drugog svjetskog rata. Podsjećamo da je mržnja uvijek početak tragedije. I učimo da se zločini počinjeni iz rasizma, netrpeljivosti i isključivanja nikada ne smiju ponoviti.
Porajmos – da se ne zaboravi. Da se ne ponovi.
Željko Tomašić