Kamenčić u cipeli: O simbolima, scenografiji i političkoj samopercepciji

Postoji ona stara međimurska: “Kak si si složiš, tak buš i ležal.” A naš župan si je, čini se, složil pozornicu. Ne ured, ne stol s grbom, ne protokol. Nego — zid Zrinskih, kafićki stol i kadar koji više liči na povijesni mural nego na politički intervju.

I tu počinje priča.

Jer kad političar pod presudom izabere baš takvu scenografiju, to nije slučajnost. To je poruka. I to ne mala.

Zrinski nisu dekor. Oni su simbol: otpora, izdaje, borbe protiv “veće sile”, lokalnog ponosa i vječne međimurske tvrdoglavosti. A kad se netko postavi pred takav zid, to je kao da kaže:

“Ja sam u ovoj priči onaj koji se bori za Međimurje. A oni koji me napadaju — neka si sami biraju uloge.”

To je narativ žrtve i heroja u jednom paketu. I, ruku na srce, u lokalnoj politici to pali bolje nego nova cesta ili asfaltirani sokak.

Nije odabrao ured jer ured je hladan, birokratski, sterilan. Ured govori: “Administracija.” Zrinski govore: “Bitka.”

A on sada treba bitku, ne administraciju.

I zato je cijeli intervju zapravo komunikacijska operacija: stvaranje slike da je napadnut, ali pravedan; da je pod pritiskom, ali nepokolebljiv; da brani Međimurje, a ne sebe.

Što slijedi? Ništa neočekivano. Pojačavanje narativa otpora, mobilizacija lokalnog identiteta, pojavljivanje na manifestacijama, pravno razvlačenje vremena, i tihi razgovori sa svima koji bi sutra mogli trebati njegov glas ili njegovu ruku.

To nije pamflet. To je strategija. A strategija je uvijek hladna, čak i kad se prodaje kao emocija.

I zato je ovaj intervju zapravo kamenčić u cipeli — ne zato što smeta, nego zato što podsjeća. Podsjeća da je politika u Međimurju uvijek bila više teatar nego ured, više simbol nego procedura, više priča nego zapisnik.

A priča koju sada gledamo ima jasnu scenografiju: Zrinski na zidu, župan u kadru, a publika neka sama odluči tko je u ovoj drami tko.

UBOD STRŠLJENA

Ako se već netko slika pred Zrinskima, onda bi barem trebao znati da su oni pali jer su vjerovali krivima. A to je lekcija koju Međimurje uvijek plati dvaput — jednom poviješću, drugi put izborima.

Stršljen