Na poljima između Murskog Središća i Hlapičine primijetili smo velike nasade industrijske konoplje i soje, poljoprivredne kulture koje baš i nisu uobičajene u našim podnebljima. No poljoprivrednici pokušavaju uzgojiti usjeve koji bi bili isplativi pa se okreću uzgoju ovih vrsta koje bi to mogle omogućiti, iako je sve to još u povojima.
Ponovni uzgoj industrijske konoplje u Republici Hrvatskoj legaliziran je početkom 2012. godine na način da je dopuštena sjetva sorti konoplje sa EU sortne liste. Za razvoj ove kulture koja poboljšava kvalitetu tla potrebni su minimalni troškovi za početak uzgoja. Konoplja se odlično uklapa u plodored, uzgoj je održiv bez primjene pesticida i herbicida, a vrlo kratki rok sazrijevanja omogućuje uzgoj dvije kulture u jednoj sezoni.
Industrijska konoplja ima razne vrste primjene jer se njeno vlakno odlikuje velikom čvstoćom, elastičnošću, dugotrajnošću i otpornošću na vodu pa se upotrebljava za proizvodnju užadi, konopca, jedara, platna, izradu obuće i odjeće, cerada, šatora, ribarskih mreža, vatrogasnih cijevi i opreme, vreća, konjske sprežne opreme i dr. Sjeme konoplje ima više od 30% ulja, pa se od njega dobiva ulje koje se može upotrebljavati u ljudskoj prehrani. Ulje je i lako sušivo pa se upotrebljava u proizvodnji boja i lakova, a sjeme se koristi za prehranu ptica i peradi. Čajem od samljevenog sjemena nekad se liječila upala mokraćnih putova, a služio je i kao oblog pri ubodima i oteklinama. Njime su se liječile bolesti poput upale krajnika, groznice, nesanice, bradavica i opadanja kose.
Soja je najpopularnija i jedna od najviše istraživanih mahunarki u svijetu. Ova ukusna namirnica uzgaja se preko 13 000 godina u Kini, a njena izvanredna svojstva tek su nedavno otkrivena na Zapadu. Jedina je biljna namirnica koja sadrži sve esencijalne aminokiseline, bez kojih organizam ne može funkcionirati. Sojini su proteini po iskoristivosti potpuno jednaki proteinima životinjskog podrijetla, pa upravo iz tih razloga soja može ravnopravno sudjelovati u izgradnji proteina u ljudskom organizmu. Sadrži više proteina od kravljeg mlijeka, ali bez zasićenih masnoća i kolesterola.
Karakteristična je po povoljnom odnosu kalcija i fosfora, a isto tako je bogata kalijem, željezom, sumporom, manganom, natrijem, molibdenom, bakrom, borom, jodom, kobaltom i cinkom. Upravo zbog takvog sastava, soja je postala veoma važna biljka, jer ne postoji ni jedna biljka koja bi joj po svojoj vrijednosti i iskoristivosti mogla konkurirati. Stari Kinezi tisućama su godina prije Krista soju nazivali hranom i lijekom, svrstavajući je u red svetih biljaka. Danas možemo reći da soja pripada funkcionalnoj hrani, što znači da je između namirnice i lijeka.
(R. Tomanić, foto A. Jurak)
