Nakon što je saborska zastupnica iz Međimurja Boška Ban podržala vladajuću koaliciju te se priklonila većini u Hrvatskom saboru, u pretežno svim medijima, a najviše u onim lokalnim međimurskim, usljedili su gotovo stravični, histerični napadi na nju, koji su se, puni mržnje, najviše očitavali u uvredljivim i pogrdnim komentarima na društvenim mrežama. Nekad miljenica tih istih komentatora, sada je postala njihova meta za odstrijel koja ne zaslužuje ni jednu pozitivnu riječ.
U politici su promjene savezništava česte. No rijetko gdje su emocionalno snažne kao u malim, identitetski homogenim sredinama. Slučaj Boške Ban u Međimurju pokazuje koliko brzo politička percepcija može prijeći put od idealizacije do gotovo potpunog odbacivanja.
Faza uspona: “naša” zastupnica
Dok je bila povezana sa Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP), Ban je u dijelu međimurske javnosti uživala status političarke koja predstavlja “sjeverni glas” u Zagrebu. U županiji u kojoj Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) tradicionalno nema dominantnu poziciju, političari koji dolaze iz lijevo-centrističkog ili regionalnog spektra često dobivaju dodatni simbolički kapital.
Ban je tada bila doživljavana kao predstavnica regionalnog identiteta, korektiv vladajućima, te političarka jasnog svjetonazorskog profila.
U komentatorskom prostoru prevladavali su tonovi podrške, pohvala i isticanja dosljednosti.
Preokret: izlazak iz SDP-a i priključenje vladajućoj većini
Nakon istupanja iz SDP-a i odluke da podrži parlamentarnu većinu predvođenu HDZ-om, percepcija se dramatično promijenila. Dio istih onih glasova koji su je ranije veličali, počeo je potez tumačiti kao politički zaokret koji izlazi iz okvira onoga što su smatrali njezinim identitetom.
Reakcije su se temeljile na nekoliko ključnih narativa poput onih da je riječ o napuštanju ideološke pozicije, da su birači ostali bez političkog predstavnika kakvog su očekivali, da se radi o potezu koji narušava povjerenje… Važno je primijetiti da kritika nije bila samo programska, nego snažno emocionalna.
Jesu li u pitanju dvostruka mjerila?
Na prvi pogled, kontrast je očit, ista osoba, isti birači, a potpuno suprotne ocjene. No sociološki gledano, riječ je o obrascu koji nije neuobičajen.
Politika identiteta nad programom
U Međimurju politička pripadnost često nadilazi konkretne politike. Ona je dio regionalnog identiteta. Dok je Ban simbolizirala distancu prema HDZ-u, uklapala se u dominantni lokalni narativ. Promjenom savezništva promijenila je i simboličku ulogu.
Dinamika idealizacije i razočaranja
Što je početna idealizacija jača, to je razočaranje intenzivnije. Političari koji postanu projekcija očekivanja zajednice često prolaze kroz fazu naglog pada popularnosti kad ta očekivanja budu dovedena u pitanje.
Emocionalna konzistentnost birača
Ljudi često ostaju dosljedni svojim temeljnim političkim emocijama primjerice, otporu prema HDZ-u čak i kad to znači promjenu stava prema osobi koju su prije podržavali.
Lokalni kontekst kao pojačivač
Međimurje je specifično po snažnom regionalnom identitetu i dugotrajnoj dominaciji opcija koje nisu HDZ. U takvom okruženju prelazak u vladajuću većinu ne tumači se samo kao pragmatičan potez radi dobivanja projekata, privlačenja financijskih sredstava ili stabilnosti, nego kao simbolički odmak od političke tradicije županije.
Drugim riječima, potez koji bi u većim sredinama prošao kao taktičko preslagivanje, u Međimurju poprima dimenziju vrijednosnog pitanja.
Dugoročne posljedice
Hoće li negativna percepcija ostati trajna, ovisit će o rezultatima. Ako birači u budućnosti prepoznaju konkretne koristi za županiju, dio narativa mogao bi se ublažiti ili čak promijeniti. Ako se, pak, dojam nedosljednosti učvrsti, politička šteta može potrajati.
Slučaj Boške Ban zato nije samo priča o jednoj zastupnici. To je ogledni primjer kako u hrvatskoj lokalnoj politici simbolika često ima jednaku ili veću težinu od same politike. (m)