Zoran Bašić – Epigrami
ŠKOLA ZA ŽIVOT
U vrijeme mog školovanja
nije bilo Škole za život
pa ostadoh zakinuti đak,
evo, ni danas ne znam pokazati srednjak.
OBRANA ŠUTNJOM
Razumijem one koji se brane šutnjom.
Da me riječ ne bi sahranila,
šutnja je i mene
sto puta obranila.
SEKSUALNA ORIJENTACIJA
Tu sam malo staromodan,
barem mi se tako čini,
i dalje se orijentiram
isključivo po mahovini.
Dražen Jergović – humoristična zapažanja
Po povratku s posla prolazeći križanjem slučajno ugledah neku kao “preklopljenu crvenkastu naljepnicu” na pločniku pored semafora. Bila je to dvostruko presavijena novčanica na kojoj je motiv romanike (portal i prozor odnosno most).
Poanta dogodovštine 1: Novac leži posvuda, samo ga treba podići.
Poanta dogodovštine 2: Hodajući ne tipkajte po svojim pametnim telefonima, propustit ćete mnogo toga zanimljivog unaokolo i poslije bi vam moglo biti žao.
Poanta 3: Koristite javni prijevoz i tabane. Iz auta se ne može sve vidjeti, posebice ne na tlu.
***
Dvije-tri namrgođene 50-godišnjakinje na hrpi sa povećim ženskim torbicama preko ramena potencijalni je znak za uzbunu – ZET kontrol(ork)a!
***
Samo u Hrvatskoj pošti… Dječja Biblija na polici tik uz bestseller „Sotona“ Gillesa Jeanguenina.
***
Baš gledam kako Japanci (gotovo) bez pogreške pjevaju “Lijepu našu domovinu”, a većina Hrvata ne zna ni jednu cijelu strofu.
***
Nema tome dugo nazvao me Davor Jurkotić iz tv-emisije “U zdrav mozak” s broja 01/3535901. Predstavio se kao kolekcionar značaka Marinko. Htio čovjek porazgovarati vezano za neki moj prastari oglas na Njuškalu… Ali sam ga u startu prepoznao i (možda nažalost) „odkantao“. Na poslu se ne stigne ćakulati…
***
Na „čekiranju“ karata za FlixBus u Beču tretiraju nas kao imigrante. Prolazimo sve moguće skenere. A u čekaonici sjatila se cijela bivša Juga. Mirisa svakojakih.
Gorkić Taradi – Životne obveze i ostale prirodne nepogode
Još od malih nogu učili su me odgovornosti. Mama je rekla: “Ako si pojeo puding, operi žlicu.” Otac je nadodao: “A kad pojedeš život – operi i dušu.” Nisam tada znao što znači to “dušu”, al’ sam bio siguran da će to vjerojatno biti neka dodatna obveza čim navršim osamnaest.
I eto me, dvadeset godina kasnije, sjedim za kuhinjskim stolom, s kreditom u jednoj ruci, računima u drugoj i klimavim stolcem ispod guzice.
Kažu da je život pun obveza. E pa meni je pun do čepa.
Imam obvezu platiti režije, obvezu ne zakasniti na posao, obvezu nahraniti mačku, pa se sjetim da nemam mačku, al’ već tri tjedna hranim neku s balkona. Nosi mi mrtve vrapce kao da mi plaća stanarinu.
Najgora je ta društvena obveza da moraš biti “funkcionalan čovjek”.
Što to znači? Da ne vičeš na bankomat kad ti odbije karticu? Da ne pojedeš pola čokolade prije nego ju ponudiš drugima? Da ne klikneš “prihvaćam uvjete korištenja” a nisi ni pročitao? Ma dajte, molim vas – svi znamo da nitko nikad nije pročitao uvjete korištenja. Možda Isus. Možda.
Pokušao sam biti odgovoran. Ozbiljno jesam. Jednom sam čak posadio cvijeće. I zalijevao ga. Dok nisam shvatio da je plastično.
Isto mi je bilo i s jednim prijateljstvom – godinama ulaganja, a na kraju shvatiš da je umjetno.
Svijet me naučio da obveze ne pitaju za raspoloženje. Računi ne znaju da je petak. Poslodavac ne mari što ti je baka u snu rekla da ne ideš na posao jer će pasti meteor.
Život je, prijatelju moj, tablica u Excelu koja se nikad ne zatvara. Samo se širi, širi… dok te ne izbrise ko zarez.
Ali znaš što je najljepše?
Kad sve obveze završe, kad se srušiš na kauč, kad ti čarapa visi s nožnog prsta, a iz hladnjaka te gleda samo senf – i ti ipak pomisliš:
“E, al’ sam dobar danas. Nisam ubio nikog, platio sam račun za vodu, i pustio mačku na balkon. To se zove život.”
A ako baš sve pođe po zlu – uvijek možeš napisati knjigu o tome. Samo pazi – i to ti je obveza.
P.S.
Obveze su kao stare punice – ne biraš ih, al’ znaš da će uvijek doći nenajavljeno.
Zoran Bašić – Aforizmi
Postoje društva visoko uređena. A postoje i temeljito sređena.
Ne pušim više k’o Turčin. Sad pušim k’o većina Hrvata.
Naši zloguki proroci su genijalci. Sve pogode!
Kažete: Bolni rezovi! Ma ne folirajte, vas ništa ne boli!
Nikako da posložimo kockice. Negdje je prva bijela, negdje crvena.
Hrvati, prestanite se dijeliti! Množite se.
Ljudi, nemojte se smijati! Ti stand-up komičari vode nam državu.
Kad se političari malo zaigraju, nastane velika prljava igra.
Kad silnici drmaju zemljom, katastrofe su normalna pojava.
Volite domovinu! I u najsiromašnijoj zemlji od domoljublja se da pristojno živjeti.
Pravi sam mađioničar! Gubim i ono što nemam – živce.
Bog je dobar! Njega se nitko ne boji.
Elmedin Došlo – karikatura