Ivan Grahovec – Stanje nacije
S®tanje? Isto ko i prije, u hrvatskoj se ništa promijenilo nije.
Evo, da se ne lažemo, stanje nacije u Hrvatskoj je kao ona turistička brošura: sve izgleda super i sunčano dok ne dođeš tamo i shvatiš da je pola slika fotošopirano, a druga polovica prikazuje gužvu na plaži usred srpnja.
Hrvatska: Zemlja čuda, obećanja i uhljeba
Gospodarstvo nam cvjeta, ali nekako samo na papiru. Stopa nezaposlenosti pada, kažu statistike. Naravno da pada kad nam mladi i sposobni odoše trbuhom za kruhom u Irsku, Njemačku i Švedsku. Pa tko će onda raditi u tim silnim hotelima i restoranima kad turista navalilo k’o da je zadnja prilika? Ma, snaći ćemo se mi! Uvozit ćemo radnu snagu iz Azije, jer naši su previše fini da bi radili za hrvatske plaće. Inflacija je pod kontrolom, vele. Pod kontrolom, ali samo ako kupuješ na tržnici kod kumice koja ti da “staru” cijenu. Inače, za prosječnog građanina, svaki odlazak u dućan je nova avantura i test izdržljivosti novčanika. Investicije? Naravno! Samo da Vlada prvo otvori 20 radnih skupina, provede 5 javnih rasprava i objavi 30 priopćenja za medije o tome kako su privukli nekog investitora koji će nam donijeti prosperitet.
Politika: Predstava za narod s ponavljajućim likovima
Politička scena? Stabilna, naravno. Vladajuća koalicija drži većinu, što je sjajno jer ne moramo brinuti o preranim izborima i novom krugu obećanja. Ionako već znamo što će obećati – borbu protiv korupcije, demografske mjere i digitalizaciju. Borba protiv korupcije je kao dobra stara serija na TV-u. Svako malo neka nova afera, neko novo uhićenje, a onda svi na kraju završe s laganom uvjetnom kaznom ili se slučaj razvlači godinama dok se ne zaboravi. Pravosuđe? E, to nam je brže od Formule 1, samo u rikverc. Dok se sudovi odluče, valjda će nam svi problemi nestati sami od sebe. A demografija? Joj, demografija! Toliko se priča o njoj, toliko se mjera donosi, a mladi i dalje pakiraju kofere. Kao da je netko rekao: “Idemo uvesti 100 mjera, pa ćemo vidjeti koja ne radi.”
Vanjska politika: Mi smo centar svijeta, samo to još nitko ne zna
Hrvatska je aktivna članica EU-a i NATO-a! To znači da smo uvijek spremni dignuti ruku za sve što se od nas traži, naravno, uz poneku malu primjedbu koja nikoga ne zanima. Podržavamo proširenje EU-a na Zapadni Balkan, ali naravno, pod uvjetom da nas nitko ne pretekne. Odnosi sa susjedima? Uglavnom stabilni, osim onih povremenih prepucavanja oko granica, rijeka, mora ili tko je prvi izmislio burek. Sve u svemu, mi smo bitni igrači na svjetskoj sceni, samo se svijet nekako još nije dogovorio oko toga.
Izazovi i perspektive: Sutra je novi dan (za demografski slom)
Najveći izazovi? Demografija, naravno. Kao da nam je to postao nacionalni sport – tko će prije pobjeći iz Hrvatske. Konkurentnost gospodarstva? Ma, bit će bolje. Valjda. Kad se sjetimo što nam sve EU nudi, samo da se natjeramo to i iskoristiti. Mirovinski sustav? Zdravstveni sustav? Pa tko uopće misli na te stvari kad imamo more, sunce i turizam? Perspektiva nam je sjajna! Bit ćemo zemlja penzionera i turista, a svi ostali će raditi u inozemstvu i slati nam pare da preživimo. Digitalizacija? O, da! Digitalizirat ćemo sve, samo da nam se ne sruši sustav svakih par mjeseci.
U konačnici, Hrvatska je zemlja u kojoj je sve stabilno, sve je super, samo nam stalno nešto fali. Ali, glavno da se smijemo, jer smijeh je, kažu, pola zdravlja. A i jeftin je. Za sada.
Gorkić Taradi – Aforizmi
Narod šuti jer nema mikrofon, a kad ga dobije — pjeva cajke.
U državi punoj prava, pravda se još uvijek traži lopatom.
Kod nas se lopovi ne skrivaju – oni nose kravatu.
Domoljubi viču iz automobila kupljenih na tuđi račun.
Mi ne živimo bolje, samo smo se navikli na manje.
Sloboda govora je kad smiješ sve reći — ali te nitko ne čuje.
Kod nas ni laž nije što je nekad bila – sad je to službena istina.
Neki imaju čistu savjest – jer je nikad ne koriste.
Zakon je jednak za sve. Samo su odvjetnici različiti.
Narod bira, ali ne zna da bira između dvije kazne.
Glupost se ne liječi – kod nas se bira na izborima.
Mi smo zaštićeni kao bijeli medvjedi – rijetki smo i svi nas gledaju, ali nitko nas ne spašava.
Političari imaju dva lica, ali ni jedno nije za javnost.
Kad ti obećaju bolju budućnost, odmah ti ukradu sadašnjost.
Na vrhu piramide moći sjede hijene. A dolje – plješću ovce.
Suzana Martinuš – Vidovnjak
Sam se vjutro zišla z sestričnom v grodo pak smo se malo sele na kovo. Bo obed počakal. Dogo se nesmo vidle pak sam jo pitala kaj ima novog.
– znoš (veli ona) sam ti fčera navečer ne mogla spati pak sam koli 2 vure zvola onoga telefona.
Kakvoga onoga?? Ne valjda “onoga”??
Neeee! Ne toga kaj ti misliš. Toga zovem sam za vekši svetek. One vidovnjoke sam zvola. Pita ti mene to vidivita Meri, kaj me zanima. Velim jo njo nej mi pove ali se moj mož poteplje, kod hodi sako večer, kaj bo z našom decom i ali bom prodala vikendico.
I Meri mi je rekla da vrog jen pije, korta se i da ima ljubavnico i da bom prodala vikendico kaj vrnem njegove doge. A za deco je rekla da bodo si 3 dišli vun delat. Kčer mi bo pobegla z črncom. Jen sin bo vuni v rešto a tretji bo v Avstraliji nekve veljke kokoši brigal.
Jezoš kristoš Franca (tak ji je ime), pak ti nemaš nit moža nit deco a bormeš nit vikendico.
Je, nemam, ali si vidla kakvo srečo imam! Jer da sam se oženila ve bi on moj zbrisal z ljubavnicom, deca bi mi vun dišla, a još bi i z vikendicom doge vročala. Viš! Som bog kaj sam se ne ženila!
Znoš Franca, sam ti i jo malo vidovita!
Je??? Kaj ti vidiš?
Vidim da te bo vrog strefil dok ti de račun za telefon!
Karikatura – Ivan Grahovec