Prošle subote članovi KUD-a MURA Mursko Središće nakratko su zamijenili note, nošnje i kazališnu scenu s tenisicama i ruksacima – i krenuli na izlet u Krapinu, kroz krajeve gdje svaka uzbrdica skriva priču, a svaka tabla nudi putokaz za doživljaj. Na putu prema Krapini, s ceste se hvatao pogled na barokni Varaždin, Ivanec podno Ivanščice i čipkastu Lepoglavu. Nismo stali, ali smo si obečali – ovdje se jednog dana moramo vratiti s više vremena… i svakako s vodičem za planinu, vitezove i čipkarice.
A onda – Krapina! Grad pračovjeka, dom neandertalaca i Ljudevita Gaja, začetnika naše abecede. Posjet Muzeju krapinskih neandertalaca bio je putovanje 125.000 godina unatrag – kroz šume, brda, pećine, medvjede i pećinske vatre koje još nismo zaboravili paliti. Multimedijalni postav je impresivan – hologrami, filmovi, mirisi davnina (bez dima, ali s efektima), replike kostura i realistične figure pračovjeka koje su nas gledale kao da pitaju: “Vi ste ti moderni ljudi?” Muzej smo napustili pod snažnim dojmom kako smo svi dio velike evolucijske ljudske priče.
Nakon tolikih tisuća godina prije nas – na red je došao sadašnji trenutak. U restoranu Oro Goro nedaleko Krapine dočekale su nas pizze mamutskih dimenzija. Put se nastavio do vinarije Sever, ljubaznih domaćina i izvrsnih vina predvođenih kultnim Sokolom, rijetkom autohtonom bijelom sortom. Nakratko smo okrznuli i staro selo Kumrovec, a za svoj grad, koji je „duboko” posegnuo u kasu i omogućio putovanje, napravili nekoliko povijesnih fotografija pred obeliskom s Mihanovićevim stihovima „Lijepe naše”.
Na povratku prema našoj Muri, u autobusu se sviralo, pjevalo i izdašno dijelili utisci o neandertalcima koje ćemo zasigurno prepričavati još dugo, dugo.
(Tekst: Marsel Bedi, Foto: Ivan Goričanec)
