U subotu 26.04.2025. godine je BRANITELJI ZAJEDNO – ZAJEDNICA BRANITELJSKIH UDRUGA RATNIH POSTROJBI MEĐIMURSKE ŽUPANIJE je organizirala obilježavanje Dana Međimurske županije i Spomendana pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, te je ujedno upriličila oproštaj od blago pokojnog papa Franje, aktivnostima sukladno proglašenom Danu žalosti.
Program je započeo polaganjem vijenca s riječima „Hvala vam za Hrvatsku – Branitelji zajedno“ i paljenjem svijeće sjećanja u Starom gradu Čakovec, kod spomenika „Oproštaj“ koji je sjećanje na oproštaj Ane Katarine Zrinski od Petra Zrinskog i Fran Krste Frankopana prije polaska za Beč, gdje su zločinački smaknuti 30. travnja 1671. godine u Bečkom Novom Mjestu. Posljedice tog izdajničkog smaknuća Hrvatska je osjećala sve do Domovinskog rata.
Nastavak programa je slijedio u zajedničkoj učionici u zgradi gdje Zajednica BRANITELI ZAJEDNO ima ured Satom povijesti. Na početku je zapaljeno svijetlo sjećanja i nade, te je izmoljena prigodna molitva za Papa Franju. Potom je voditelji Milka Tomašić pročitala rezime povijesnih događanja u Međimurju do današnjih dana.
Željko Tomašić – predsjednik BRANITELJI ZAJEDNO je u obraćanju nazočnima apostrofirao da je Međimurje, bogato prirodnim resursima koji su nastali povlačenjem Panonskog mora (nafta, ugljen, plin, termalna voda), uvijek bilo na meti onih koji su se željeli dokopati toga bogatstva.
Na kraju je u trajanju od 30 minuta prikazan video film „Dan Međimurske županije i Spomendan pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana“ u obradi studija „BRANITELJI ZAJEDNO“.
Program je završen zajedničkim ručkom i druženjem nazočnih, kako su to prilike omogućavale.
Milka Tomašić
Riječ voditeljice
U ime BRANITELJI ZAJEDNO – zajednice braniteljskih udruga ratnih postrojbi
Međimurske županije pozdravljam sve nazočne i zahvaljujemo što ste se odazvali
Satu povijesti da zajedno obilježimo Dan međimurske županije i Spomendan
posvećen Zrinskim i Frankopanima, simbolima žrtve za slobodu i pravdu hrvatskoga
naroda i hrvatske domovine koji se obilježava uz geslo „Navik on živi ki zgine
pošteno“.
Molim Željka Tomašića, predsjednika BRANITELJI ZAJEDNO d upali svjetlo sjećanja.
Molim Vas da minutom tišine odamo počast svim poginulim za Hrvatsku kroz
povijest.
Neka im je vječna slava i hvala.
Na Uskršnji ponedjeljak preminuo je Papa Franjo, njegovi zemni ostaci upravo se u
ovom trenucima predaju zemlji. Budimo na trenutak u mislima sa pogrebnom
povorkom, te se pomolimo Bogu da bude milostiv duši sluge božjega pred vratima
Raja.
Oče naš,
………
U raj poveli te anđeli, na dolasku tvome primili te mučenici! I odveli te u sveti grad,
Jeruzalem. Zbor anđeoski te primio i ti s Lazarom, nekoć ubogim, pokoj vječni imao…
Počivao u miru Božjem!
Amen
Podsjetimo se našeg Međimurja kroz povijest.
Brojni arheološki nalazi govore o životu ljudi u Međimurju od neolitika i eneolitika do
brončanoga doba. Tada su mnoge bezimene etničke skupine izložene promjenama i
udarima raznih osvajača.
Panonsko-keltska plemena naseljavaju ovaj prostor u starijem željeznom dobu, o
čemu svjedoče pisani izvori rimskih osvajača. Rimljani polako, ali sigurno pacificiraju
ove narode početkom I. st. naše ere. U IV. stoljeću naše ere Rimljani i sami trpe
snažne prodore Alana, Huna, Gota, Vizigota i drugih naroda, do konačne propasti
carstva u VI. stoljeću. Avari i Slaveni, srušivši carstvo, na ovom prostoru formiraju
svoje ranosrednjovjekovne države. Nasilno su pokršteni od Franaka tijekom VIII.
stoljeća. U vrijeme hrvatske narodne dinastije u X. i XI. st. Međimurje je bilo u
sastavu hrvatske države.
U povelji kralja Stjepana Svetog izdanoj 16. kolovoza 1024. godine u kojoj se
nabrajaju posjedi i vlasnici posjeda u Zaladskoj županiji spominje se i “..Bulchew cum
piscinis suis in fluvio Drawa…” (Bulčev sa svojim ribnjakom na rijeci Dravi). To je prvi
do sada poznati indirektni spomen jednog lokaliteta u Međimurju, pisan 70 godina
prije utemeljenja Zagrebačke biskupije.
Prvi put izrijekom u pisanim povijesnim vrelima Međimurje se kao “insula inter Muram
et Dravam” spominje 1203. godine. Kroz povijest Međimurjem su gospodarili grofovi
Čak, vojvode Lackovići, grofovi Celjski, hrvatski banovi grofovi Zrinski, kraljevska
komora, češki grofovi Althani i na kraju grofovi Feštetići.
Vrijeme gospodstva grofova Zrinskih u Međimurju od 1546. do 1670. odnosno
1691.godine najsjajniji je period feudalne povijesti Međimurja. Čakovečki Stari grad
Zrinski su, preuredivši srednjovjekovni «Wasserburg», pretvorili u renesansu utvrdu s
raskošnom palačom. Na rijeci Muri organizirali su obranu od Osmanlija izgradivši
snažni fortifikacijski sustav – neku vrstu «međimurske vojne krajine».
Nakon potresa 1738. godine u vrijeme gospodstva grofova Althan Stari grad je, po
temeljitoj obnovi, dobio barokno obilježje. Tijekom 19. i 20. stoljeća u Starom su
gradu bili smješteni različiti gospodarski i javni sadržaji.
U administrativnom smislu Međimurje je gotovo kroz čitavu svoju povijest bilo
sastavnim dijelom mađarske Županije Zala. Tek u malim odsječcima vremena u
specifičnim povijesnim prilikama u Međimurju je organizirana hrvatska administracija.
Ipak, i pored silne mađarizacije, osobito u drugoj polovini 19. stoljeća I početkom 20.
stoljeća Međimurje je u nacionalnom smislu ostalo najkompaktniji hrvatski kraj.
Danas u njemu živi gotovo 96 posto Hrvata. U prvom redu to je zasluga Katoličke
crkve. Naime, Međimurje je od osnutka Zagrebačke biskupije 1094. godine (od 1852.
godine nadbiskupije) do 1997. godine, dakle do osnivanja Varaždinske biskupije
kojemu danas pripada, bilo u njezinom sastavu.
Status županije Međimurje je dobilo novim teritorijalnim uređenjem 30. prosinca
- godine. U administrativnom smislu Međimurska županija ima tri grada,
Čakovec, Prelog i Mursko Središće i 22 općine.
Međimurska je županija danas vrlo dinamično područje u svim aspektima javnog,
društvenog i gospodarskog života.
Milka Tomašić
