Ljudi u negativnom kontekstu govore o tvrdnju jednog političara da nam “nikada nije bilo bolje”, šale se i smiju na račun toga i to upravo zbog toga što nam zaista “nikada nije bili bolje”.
Jedan vic kaže otprilike ovako: “Navalilo se Štefu pa je zaskočio Maru, trudi se on pola sata, sat vremena, sat i pol, dva sata, dva i pol, tri sata i konačno odustane, legne na leđa i počne psovati Tuđmana, Sanadera, Plenkovića i ostale političare. Pita ga Mara: “A kaj su ti oni krivi”, a Štef odgovori: “To mi se nikada nije događalo za vrijeme Tita.”
Kako u svakom vicu ima djelić isitne, tako se i iz ovoga može zaključiti da nam je zaista bilo ljepše u Jugi, bez obzira što nismo ništa imali, što smo bili sirotinja, ali bili smo mladi!
Mnogi će se praviti da me ne razumiju, ali pogledajmo oko sebe, kad smo imali više? Kad smo bili vlasnici stanova? Vlasnici firmi? Oni koji su mogli tada kupiti auto, to im je bio “Grobinščak”, naime bio im je prvi i jedini auto u životu i vozili su ga do smrti. A i tko je onda vozio auto? Običan radnik ili seljak sigurno nije, in je bio sretan ako si je mogao priuštiti bicikl.
Na cestama kojih je jako malo bilo s asfaltom su se mogli vidjeli Fičeki, pa nešto kasnije Trabanti, Lade, te Zastava 101, Yugo 45 kao “nacionalni ponos” Tko je uspio uvesti Ladu iz Mađarske ili Volkswagen iz Sarajeva, bio je glava faca u mjestu.
Tamo negdje do 1968. godine se nije moglo poviriti van granica Jugoslavije, tada je Tito dozvolio da se ide na rad u Dojičland, prije toga se moglo samo pobjeći preko granice, ako je čovjek imao sreće i nisu ga ubili graničari JNA na granici. Poslije toga se otvorio Trst i Bugarska, pa su se počele švercati traperice, svila i Ružino ulje. Djeca nisu vidjela more do osmog razreda Pučke škole, kad mi išli na “maturalno putovanje” na more, uglavnom u neko Ferijalno odmaralište. Državne firme su tada počele otvarati odmarališta po moru, u kojima bi mogli ljetovati u jednoj smjeni radnici te firme koristeći zajedničku kuhinju i kupaonicu po nekoj prihvatljivo cijeni, iako su zapravo taj “odmor” plaćali iz plaće cijele godine, a da nisu bili ni svjesni toga.
Dijete kojem je otac znao napraviti skije od drva bagrema bio je najbogatije dijete u selu. Djeca su išla u školu pješice nerijetko i više od 10 km. Danas bebe od godinu dana namaču guzice u moru i to ne u radničkom odmaralištu, ne luksuznom hotelu ili apartmanu od pet zvjezdica, a na more ih voze roditelji u klimatiziranim i automatiziranim automobilima. Nerijetko se ljetuje u Tunisu, Egiptu, Turskoj, Baliju i Dubaiju, gdje kad čovjek dođe prvo uoči da mu ne treba poznavanje stranog jezika, jer po hotelima i plažama sreće sve “naše ljude” Balkance, s koji se čudi “tko nas bre zavadi”.
Penzioneri kukaju da imaju male mirovine, a u vlasništvu imaju velike nekretnine, stanove od preko 100 m2 ili kuće trokatnice, a to kao čuvaju za djecu koja su ih bdw. napustila i razišla se širom svijeta, možda ih dođu pogledati u lijesu (grubo, ali istinito), te zamislite država ne brine o njima.
Jedan umirovljenik mi se žalio neki dan kako ima malo mirovinu, jer nema dosta za benzin da se svaki dan vozi do grada (živi na selu u dvokatnici sa ženom, bez djece, a do grada je nekih 20 km). Sažalivši se pitam koji auto vozi. Kaže “Nissan X-Trail s tehnologijom e-POWER i elektrificiranim pogonom na sve kotače e-4ORCE”, (ups nisam mogao ni zapamtiti, kasnije sam googlao). To je najnovija serija automobila i prospekt kaže da je cijena već od 45.497,20 € pa naviše. Pitam dalje što će u gradu svaki dan, a on mi onako uvrjeđeno objašnjava kako mora svaki dan ići na plac da se nađe s prijateljima na kavi.
Kaže čovjek da ima malu mirovinu jer sve guraju hrvatskim braniteljima, tu dalje nisam ima želudac za jadikovke, ostavio sam ga da me u čudu gleda kako odlazim, a nisam se sažalio nad njim i zajedno s njim opsovao “Plenkovića, HDZ i državu”. A i evo meni kao branitelju daju, a ovom jadniku koji je mirovinu zadnjih deset godina čekao na birou, ne daju.
Ljudi će postati svjesni kako im je bilo, tek kada izgube to što sad kažu da nemaju. Vidim da nema svrhe ljude uvjeravati da im je dobro, neka uživaju u demokraciji dok, na putu prema Jadranu ili Alpama, smiju psovati koga god žele, a ne završavaju na otoku Goli.
Piše: Ratnik svjetlosti