Milanović je uspio zacrvenjeti Hrvatsku, iako manipulira kako je 75% građana Hrvatske dalo njemu glas (samo jedna u nizu laži od aktualnog Predsjednika). Hrvatska ima oko 4 mil. birača, Milanoviće je dobio 1,2 mil. Pa je to zapravo mizernih 30%.
Nije sporno da je pomeo protivnika, jer oko polovici birača nije ni jedan kandidat bio izbor, nisu htjeli glasati za „za manje zlo“, jer zlo je zlo kako god ga nazvali. U tome leži uspjeh Milanovića koji je mržnjom podijelio Hrvatsku, a nažalost i opetovano podijelio Hrvate i Domovini i iseljeništvu.
Milanović se grčevito bori da mu se ne oduzme vrhovništvo na HV, a zašto? Iako je i to tumačenje da je Vrhovnik po Ustavu, izvučena ovlast Predsjednika iz Ustava i bilo bi zanimljivo čuti tumačenje Ustavnog suda, jer jedino ta institucija ima pravo i ovlast tumačenja Ustava, a nema niti Milanović, niti Plenković.
Vrhovni zapovjednik ima stvarnu ovlast zapovijedanja u ratnom stanju, jer u miru niti oprema, a niti ne obučava Hrvatsku vojsku. Može jedino zapovjediti državni udar, što opet po Ustavu HV ne smije izvršiti. Ova opaska je samo da shvatimo da floskula „Vrhovni zapovjednik“ služi za politička prepucavanja dva hejtera na hrvatskoj političkoj sceni po staroj rimskoj „Devide et impera“ ili možda bolje „Panem et circenses“.
Javnost osuđuje Premijera i HDZ što nije htio čestitati na pobjedi njihovom miljeniku, a ispod radara prolazi da je Milanoviću (bar za sada, kad su proglašeni službeni rezultati izbora) čestitao jedino nadbiskup Kutleša (nije poznato je li to po nalogu Pape, jer i biskup Strossmayer je imao jugoslovenske aspiracije) i naravno da je čestitao nezaobilazni Vučić – predsjednik Srbije.
Sjetimo se tko je od stranih državljana bio na prvoj inauguraciji Milanovića, ustvari nitko, jer mediji kažu da ih Milanović nije pozvao? Je li to bila poruka da Hrvatska ne treba EU, ne treba NATO, ne treba susjede i prijatelje? Izgleda da je Milanović znao da mu se nitko ne bi odazvao, pa je vješto izbjegao tu blamažu. Za očekivati je isto i na ovoj inauguraciji, jer se u prvom mandatu uspio posvađati sa svim susjedima i izgubiti mnoge prijatelje Hrvatske, na opće oduševljenje hrvatskoga puka, koji ga je zdušno podržao za drugi mandat.
I vrapcima na grani je jasno da je ovoj velebnoj pobjedi Milanovića najviše doprinio Plenkovićev izbor svoga kandidata. Da, svoga kandidata, jer to nije bio kandidat HDZ-a, da je provedena konvencija ili bolje unutarstranački izbori gdje bi se članovi HDZ-a (koalicije) mogli kandidirati i proći prvi test na stranačkim izborima za kandidata za predsjednika, ne bi više od trećine HDZ-ovaca tj. više od 50% koalicije glasalo protiv Plenkvićevog kandidata. Kažu da je Primorac podržan na svim stranačkim tijelima, što je vjerojatno točno, ali nije podržan od članstva, „Historia est magistra vite“.
Nažalost pučanstvo Hrvatske i dijaspore nije doživjelo ostale kandidate, pa i Plenković, ako nije imao kvalitetnog HDZ-ovca, ništa ga nije priječilo da podrži Jonića ili Raspudićku, no onda se ne bi imao s kim svađati.
I tako su i ovi izbori u naravi bili izbori na kojima se birala Stranka, a ne čovjek. Mora se priznati Milanoviću da je to jako dobro shvatio, te je tako bez kampanje odnio uvjerljivu pobjedu, jer je više od 4 godine uvjeravao biračko tijelo kako su HDZ-ovci lopovi i zato skup kruh, a lijepo je poručila g-đa Milanović jednom kad su vladali Hrvatskom, neka građani jedu kolače, ako im je kruh preskup. To je samo podsjećanje da je kruh bio skup i kad je Milanović bio premijer i da to nije Plenkovićeva izmišljotina.
Bilo kako bilo, Međimurci su oduševljeni Vrhovnikom, koji nikada nije pušku držao u ruci, koji je izbjegao služenje vojnog roka, izbjegao braniti Lijepu našu, a sada će zapovjediti Vojsci da podigne mirovine umirovljenicima koji su ga i službeno podržali, a još više glasovima, bar za 30%, ako ne i 50%, pa nije Milanović cicija, za mandata kao Premijer nije povećao mirovine ni za lipu.
Dobro je pa Hrvatski Sabor odlučuje o predsjedničkoj plaći, da se mene pita, sada bi Milanovića stavio na minimalac, da stvarno osjeti kako žive njegovi glasači.
Vjera u Boga i hrvatska sloga! Nedosanjani san!
Stršljen