Danas 13. listopada svetom misom koju je održao župnik fra.Josip Šoštarić proslavljena je 25. godišnjica župe sv. Antuna Padovanskog Jug Čakovec.
Zbog potrebe stanovnika južnog dijela grada donijeta je odluka te je 16.lipnja 1993.godine postavljanjem kamena temeljca započeta izgradnja Crkve u južnom dijelu grada Čakovca.
Preuzeto iz Povijest župe: “U dvadesetom stoljeću, posebno u posljednjih pet-šest desetljeća, stanovništvo Čakovca i okolice, koje je spadalo u čakovečku župu sv. Nikole Biskupa, naglo se i višestruko umnožilo, a u isto vrijeme zbog opće modernizacije života i dušobrižničko djelovanje postalo je zahtjevnije. Odavno su toga bili svjesni i franjevci dušobrižnici i župljani vjernici, pa su i jedni i drugi osjećali potrebu i želju da se na području grada, na kojemu je aglomeracija stanovništva najveća, osnuje još barem jedna crkva. Ona bi trebala omogućavati da pastoralno djelovanje i u novim općim uvjetima i u duhu smjernica Drugoga vatikanskoga sabora bude učinkovitije i uspješnije.
Uvidjelo je to i crkveno vodstvo, posebno Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Ono je i inače ovdašnjemu samostanu oduvijek s mnogo razumijevanja uzimalo u obzir da vodi župu veliku i po prostornom protezanju i po broju vjernika, pa ga ni sad nije ostavilo da sam rješava problem. Nakon dugog i svestranog sagledavanja potreba i mogućnosti, a i izgleda za uspjeh, bilo je odlučeno: premda opće društveno-političke okolnosti nisu sklone podizanju vjerskih objekata, treba početi s pripremama za gradnju crkve u južnome dijelu grada Čakovca; tamo se naime i zajednička i individualna stambena izgradnja toliko proširila i intenzivirala da su nekadašnja prigradska naselja Buzovec, Gornji Pustakovec, Putjane, Travnik i Martane u relativno kratkome vremenu bila ne samo administrativno nego i stvarno spojena s gradom, a nazirala se tendencija da se grad i dalje širi u južnom dijelu grada.
Prvi iskorak u tome smislu napravio je novoimenovani gvardijan i župnik u Čakovcu o. Egidije Biber. On je u ime Provincije 27. studenoga 1987. tadašnjemu Općinskomu komitetu za urbanizam, građevinarstvo i stambene poslove u Čakovcu uputio “prijedlog-primjedbu na dopunu GUP-a” (Generalnog urbanističkog plana):
“Budući da GUP-om nije predviđen nikakav vjerski objekat na području južnog Čakovca, upućujemo Naslovu zahtjev za nadopunu GUP-a, tj. da se predvidi lokacija za vjerski objekat i to unese u GUP.”
Takvomu neobično kratkomu zahtjevu dodao je još kraće obrazloženje:
“Na tom teritoriju, prema uvidu u GUP, živjet će preko pet tisuća građana, među njima velik broj vjernika, koji traže vjerske usluge. Zato molimo kao u zahtjevu.”
Župnikov prijedlog-primjedba-zahtjev-molba – sve u jednoj jedinoj rečenici – nisu bili odmah riješeni. Nitko se tomu nije niti nadao, ali bilo je mnogo već i to što dopis nije bio odbačen. Povremeno su u vezi s njim bila tražena “dopunska objašnjen ja”, ali sve je bilo daleko od formalnog rješenja, a kamoli od ostvarenja.
Usporedno s pripremama te vrste proveden je natječaj za idejni projekt na kojemu je “prošao” dipl. ing. arh. Aleksandar Bašić iz Zagreba. Prema njemu glavni i izvedbeni projekt izradilo je poduzeće “Međimurje inženjering d. o. o.” kojemu je potom bilo povjereno i izvođenje radova. Tako je poslije svestranih priprema sve bilo spremno za svečanost blagoslova i polaganja temeljnoga kamena, a iza koje će slijediti i početak gradnje.
Sretne objektivne okolnosti omogućile su da se na predviđenome mjestu usred “Juga” Čakovca 16. lipnja 1993. nađe više tisuća oduševljenih vjernika, ali i visoki državni dužnosnici na čelu s predsjednikom Vlade Republike Hrvatske Nikicom Valentićem. Okružen njima, i u koncelebraciji s provincijalom o. Mirkom Mataušićem, dekanom i kanonikom Stjepanom Slavičekom te gvardijanom i župnikom o. Ivanom Lončarom obred blagoslova obavio je papinski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giulio Einaudi. Premda je na potpuno praznoj i još ne posebno obrađenoj ledini bilo teško zamisliti lijepu buduću crkvu i pastoralni centar u punom arhitektonskom sjaju, bila je to svečanost kakvu je Čakovec rijetko vidio i koja je vjernike ujedinila u molitvi da se započeti posao što prije sretno završi.
Molitva im je bila uslišana: radovi koji su započeli 18. kolovoza iste 1993. napredovali su tako da je na blagdan sv. Antuna sljedeće godine u podrumskoj dvorani budućega pastoralnoga centra bila slavljena prva Euharistija. “Bilo je tijesno i prokišnjavalo je, ali je bilo lijepo i svečano,” zabilježio je kroničar. Još je godina trebala da se na Antunovo 1995. prvi put euharistija slavi u crkvi – još između golih zidova i pod vedrim nebom jer je stropna ploča tek potom bila stavljena.
Poslije premještaja o. Ivana Lončara, njegov posao oko sad već prepoznatljive crkve preuzeo je najprije o.Trpimir Leko i potom o. Antun Jesenović.
Crkva je pod njihovim ne samo nadzorom nego i pod inicijativnom brigom dobivala svoj konačan oblik, pogotovo kad se nad njom uzdigao 57 metara visoki zvonik, uočljiv sa svih strana na međimurskoj ravnici prije i bolje nego bilo koji drugi objekt u gradu. A kad je osvanula sva izvana ožbukana, pa se još našla usred lijepo oblikovana trga, i najveći nekadašnji sumnjivci morali su priznati da je pravi biser u arhitektonskom izgledu grada i da “čakovečkom Jugu” daje novu urbanističku vizuru.”
10.listopada 1999.godine crkva sv. Antuna Padovanskog u južnom dijelu grada Čakovca dobila je status župe.
Župnik fra Josip Šoštarić na današnjoj svetoj misi “Zahvale za plodove zemlje”zahvalio je i svima koji su sudjelovali u izgradnji ovog prelijepog sakralnog zdanja. Zahvalio se svim donatorima,izvođačima radova i svima ostalima koji su bili uključeni u izgradnju crkve.
Također zahvalio se i svima onima koji doprinose održavanju ove prekrasne crkve. Zahvala svima: koji uređuju crkvu prije nedjeljnih svetih misa,crkvenim zborovima,čitačima,župnom pastoralnom i ekonomskom vijeću,ministrantima te svim župljanima koji su svake nedjelje prisutni na svetim misama.
Pavo Jazvić, foto: Pavo Jazvić
Foto izgradnje: Župne fotografije
