Matija Posavec se strelovito popeo na ljestvici popularnosti u HNS, kada je međustranačkim dogovorima postao zamjenik međimurskog Župana, a već na slijedećim izborima je uvjerljivo izabran za Župana smijenivši tako dotadašnjeg koalicijskog partnera Ivicu Perhoča. U to vrijeme je Posavec imao čak priliku postati lider HNS, ali se iz njemu poznati razloga povukao, te krenuo svojim političkim putem. Osnovao je Stanku „Nezavisna lista Matije Posavca“, koja je ne leđima prisiljenog nezadovoljstva HDZ-ovim Vladama, pomela konkurenciju u Međimurskoj županiji, te ostale Stranke bacila na margine političkih zbivanja u Međimurskoj županiji.
Poslije hapšenja i odvođenja u Remetinec, popularnost Matije Posavca dobiva novi zamah u Međimurju, „rom ftruc gospodi iz Zagreba“. Sadržaj optužnice s kojom je upoznata javnost postavlja sumnje u opravdanost privođenja Župana s lisicama na rukama od strane specijalne policije. Međimurcu ne vjeruju u krivicu Župana, pa se Marija Posavec vještim manevrom privremenog priznavanja krivice, narugao s hrvatskim pravosuđem i trijumfalno se vratio na mjesto Župana Međimurske županije dobivši apsolutnu potporu Međimuraca.
Postavlja se pitanje je li USKOK stvarno toliko nesposoban pa se izblamirao hapšenjem Župana zbog navodnih kaznenih djela koja je jako teško dokazati, a ako i postoje tolike su težina da presuda može biti jedino neki oblik opomene. Ujedno Posavec kroz medije poručuje kako jedva čeka suđenje da dokaže nevinost, a s druge strane traži aktiviranje zastupničkog imuniteta? Tako se sve više kristalizira sumnja nije li farsa sa hapšenjem Posavca, za koju je okrivljen HDZ, organizirana u režiji samog perspektivnog mladog političara Posavca?
Sada već kao „politički disident“ osniva Stranku „Nezavisna platforma sjever“ te uspijeva dobiti prvi mandat u 11. sazivu Hrvatskoga Sabora i tako je Posavec dobio priliku da postane Saborski zastupnik, ali kako je ta dužnost nespojiva s funkcijom župana, odlučuje u Sabor poslati svog prijatelja, poduzetnika, poslodavca, političara, vlasnika tvrtke i humanitarca, kako su lokalni mediji prethodnih godina opisivali Ivicu Baksu iz Pribislavca. No, Baksa ipak nije u rangu Posavca, pa se blamirao već kod prvog javnog nastupa u Saboru, a šećer na kraju je manipuliranje s Imovinskom karticom, gdje je pokušao sakriti veliki dio svoje imovine iz nekog razloga, iako znamo zbog čega se nešto skriva od javnosti.
Promatraču sa strane je čudno kako je moguće da toliko ojača regionalna stranka, tako da ne bi začudilo da se pojave po uzoru na IDS zahtjevi za autonomiju, pozivajući se na regionalizaciju. Na tom tragu je i kampanja protiv HDZ-a, koji je tvrdnjama Župana u Međimurskoj županiji kriv za sve nedaće i zla u Međimurju i samo je pitanje kada će ga kao „Keku“ spaliti za fašnik. Koliko je tu manipulacija govori što malo koji Međimurec zna da su jedino HDZ-ove Vlade ulagale u Međimurje, ostale Vlade nisu uložile ni centa Međimurju, a dobili su masovno glasove razdraganih Međimuraca.
Međimurci ne znaju da je ulaganja u autocestu, plinofikaciju, širokopojasni Internet, vodoopskrbu, uređenje važnih prometnica i obilaznica, kao i druga ulaganja u infrastrukturu vršila jedino HDZ-ova Vlada. Može se reći da je Međimurska županija povukla zavidna sredstva iz EU fondova, ali za svaki projekt koji je prihvaćen u EU treba najmanje 20%, a često i preko 50% vlastitih sredstava, a Međimurskoj županiji ta sredstva je osigurala HDZ-ova Vlada.
Nije to lobiranje za HDZ, nego su ovo jednostavno činjenice koje su zamagljene tzv. „Posavčevom erom“, kakve će tragove ostaviti na regionalnom razvoju Međimurja će se tek vidjeti. Zaboravlja se i da nije bilo lobiranja međimurskog HDZ-a, Međimurje bi danas bilo sastavni dio Varaždinske županije. Naravno, poznata je zahvalnost Međimuraca. Kao zahvalnost za stvaranje Županije, HDZ je dobio z nogom v rit!
Stršljen