Međimurci imaju jedan veliki problem, a to je što nikad nisu zadovoljni i uvijek moraju jambrati zbog nečeg. Ako u Međimurju ne jabrate, onda niste intelektualac, nego neinformirani naivac koji svakom vjeruje.
Karakteristike prosječnog međimurskog pametnjakovića: nikad mu ništa ne valja, nikad ničim nije zadovoljan, uvijek je mrgudan, jednom riječju uvijek je “antiprotivan” i sve zna bolje od drugih, iako ne samo da uopće ne raspolaže stvarnim podacima i činjenicama nego u pravilu pojma nema o čemu govori. Specijalnost su mu teme iz ekonomije iako ne razumije ni bilancu udruge, kamoli države, a dvojno knjigovodstvo mu je atomska fizika.
Međimurski “ništa ne valja i svi su lopovi” mentalitet njeguju već jako dugo i pažljivo, posebno od stvaranja samostalne i neovisne Republike Hrvatske, no sve skupa već pomalo liči na onu narodnu „Kaj je preveč ni s kruhom ne valja!“
Kad smo imali najniži kreditni rejting, u rangu smeća – srušen nam je 2012., uglavnom zbog arogancije tadašnjeg premijera Milanovića koji je kao svaki loš đak rekao da se na ocjene agencija ne treba osvrtati – nije valjalo. “Ovo je potpuni poraz Vladine politike”, ocijenio je tada rušenje hrvatskog rejtinga u kategoriju smeća prosječni hrvatski Međimurec – sveznajući ekonomist. Njegov kolega, dobro informirani hrvatski Međimurec, sada kaže suprotno. “Kad neku zemlju hvali S&P, Moody’s ili Fitch i diže joj rejting, onda se treba zabrinuti. Znamo da su te agencije u istragama američkih institucija proglašene jednim od najvažnijih uzročnika velike financijske krize 2008. godine. Prodavali su rejtinge skupo, a ono što je bilo smeće proglašavali su zlatom.” I na kraju donosi vrlo stručan zaključak: “Kako u Međimurju stoje stvari, najbolje znaju građani, sve je više sirotinje…”
U Cvijetnjaku Horvatske dva stručnjaka uvijek imaju tri oprečna mišljenja, pri čemu se uzima ono koje u tom trenutku ljudi žele čuti. Dakle, imate jednog koji tvrdi da je pad rejtinga loš i drugog koji tvrdi da je porast rejtinga loš. No, to što tvrdi dobro informirani hrvatski Međimurec je hrpa poluistina i proizvoljnih izmišljotina. Da je “sve više sirotinje” notorna je laž – u Međimurju nikada nije bilo manje nezaposlenih, posla ima, a plaće nikad nisu bile bliže zapadnima. Mirovine jesu male, oduvijek su bile, ali je čudo što ih uopće ima uz ovakav natalitet.
Naravno “građani znaju najbolje” jer 30 godina slušaju od “stručnjaka” kako je Hrvatska prezadužena država, te naravno koči razvoj Međimurja i Sjeverozapadne Hrvatske, pri čemu se često barata podacima kao što je “bruto vanjski dug”, koji zapravo ne znači ništa – po tom kriteriju Švicarska je najzaduženija zemlja svijeta. Javni dug nešto znači, a on se u odnosu na BDP smanjuje već desetak godina i projekcija je da će pasti na vrlo prihvatljivih 59,5% BDP-a. To što je javni dug manji je od europskog prosjeka, unatoč svim pametovanjima i naslovima poput “BDP raste, kreditni rejting viši je nego ikad, ali… Ovo je porazna istina o bogatstvu naših građana”.
I onda prosječni međimurski pametnjaković zaključuje kako pola međimurskih kućanstava ne bi mogla održavati svoj standard ni mjesec dana da ostanu bez primanja. Baš čudno. Pola Nijemaca ostalo bi doslovno na cesti da ostanu bez primanja na mjesec dana jer žive u renti, a tamo obitelj ne uskače.
Mi i 30 godina nakon Domovinskog rata slušamo iste mitove o ekonomski uspješnoj Jugoslaviji i ekonomski propalom Međimurju i Hrvatskoj. Stvar je vrlo jednostavna, da je Jugoslavija bila uspješna, ne bi propala. Da je Hrvatska tako neuspješna kako nas neki žele uvjeriti da je, dosad bi već bila u bankrotu.
U konačnici je nevažno što itko osim S&P, Moody’sa, ili Fitcha misli. Svi oni imaju kvalitetnije ekonomske analitičare od međimurskih stručnjaka, medija i komentatora – i njihovo je mišljenje o financijskom stanju hrvatske države i Međimurske županije relevantno za ulagače, a ne mišljenje prosječnog međimurskog pametnjakovića. Srećom!
Ratnik svjetlosti