Kako se godina bliži kraju sve više Općina, temeljem politike „vidjela žaba da se konji potkivaju pa i ona digla nogu“ organizira gulašijade, bogračijade, čevapčijade, grahijade i ostale „…..jade“, kao nešto novo čime će na godinu dobiti izbore.
Pri tome vjerojatno ni ne znaju za D. J. Juvenal -a koji je tim riječima u svojoj desetoj satiri karakterizirao dekadentni mentalitet puka u carskome Rimu: narod ne traži ništa drugo nego da mu vladar dijeli žito i priređuje besplatne igre u cirkusu. Očigledno se povijest ponavlja pa danas se tim izrazom označuju slični potezi vlasti kojima se javnosti skreće pozornost s problema, a također i životno stajalište potpune nezainteresiranosti za sve što ne služi zabavi i užitku.
Gladni puk, željan zabava, time zaboravlja na neasfaltirane ceste, nepostojanje vodovoda i kanalizacije, nepostojanje javnog prijevoza, nepostojanja kvalitetne internetske veze, nepostojanje radio i TV signala. Zaboravljaju ljudi da su ih Općine kao roblje dati u koncesiju raznim trgovačkim društvima za „zbrinjavanje“ komunalnog otpada, održavanje groblja i usluge ukopa, dimnjačarima itd. te da temeljem toga od koncesionara dobiju i pokoji euro, koji najčešće ne pravdaju mještanima.
Kada se malo bolje razmisli, dolazi se do zapanjujućeg zaključka da mještani u Općini mogu jedino platiti usluge mrtvačnice i zakup grobnog mjesta. Čelnici Općina mještanima „velikodušno“ dijele njihov novac koji je Općina uprihodila kroz porez i kazne. Općine su vlasnici ili suvlasnici dječjih vrtića, a uporno se guraju u osnovne škole koje nisu u njihovom vlasništvu, ne bi li dobili koji glas roditelja.
Sve je to manje važno, za uočiti je da se aktivnosti „kruha i igara“ uglavnom realiziraju preko organizacija civilnog društva (udruga). Neki općinski čelnici smatraju udruge koje imaju sjedište u „njihovoj“ općini čak osobnom svojinom, te ih korite za osobnu promociju, kao dali su im novac za projekte, a sada taj novac udruge moraju potrošiti da bi istakli nečiji lik i djelo. Za uključivanje udruga u aktivnosti općine, nijednom načelniku na kraj pameti nije da bi to trebalo platiti udruzi. Zamislite i udruge i aktivisti u udrugama bi željeli bar povremeno naplatiti svoj rad. Ali ne, njihova je sveta dužnost uzdizati na tron njegovo veličanstvo.
Desetak čelnika općina je javno kod potpisivanja ugovora za sufinanciranje projekta udruga, oštro zamjerilo potpisnicima zašto se ne odazivaju kada općina nešto organizira.
To je naša realnost, pa daj što daš – kruha i igara !
Samo nemojmo zaboraviti da danas nema ništa besplatno, osim sira u mišolovci !
Stršljen