Jesu li izmjene i dopune Zakona o elektroničkim medijima autogol zakonodavcu, pokazati će vrijeme, ali se javlja opravdana sumnja da je odredba koja dozvoljava da JLP(R)S preko javnih natječaja javno sufinanciraju / financiraju medije u praksi preuzimanje upravljačke strukture u medijima.
Posebno se ta činjenica osjeća i provodili na lokalnoj i regionalnoj razini u kojima mali mediji bez potpore JLP(R)S ne bi mogli djelovati, jer druge dotacije su zanemarljive. Tako da je novim Zakonom ozakonjeno da lokalni političari, posebno oni koji spadaju u grupu „lokalnih / regionalnih šerifa“ zakonski troše proračunskih novac za osobnu promociju.
Prateći stanje u Međimurju, činjenica je da se u preko 90% medija koji djeluju na tom području ne može naći kritika vlasti, iskazi nezadovoljstva građana potezima aktualnih političara. U pravilu, kada građani, građanske inicijative, udruge pa čak i politička oporba pošalji medijima priopćenja koja ukazuju na podvale i nezakonite radnje i postupke to predmetni mediji ne objavljuju, pozivajući se na uređivačku politiku. Tako se u tim medijima npr. ne može naći kritika aktualnog Župana, a revno prenose sadržaje političke aktivnosti koje se objavljuju na službenim web stranicama Međimurske županije i stanicama većine JLS u Međimurskoj županiji.
Nitko ne uočava, da je upitno imaju li službena web stranica županije i većine JLS u Međimurskoj županiji sve sadržaje koje nalaže članak 10. Zakona o pravu na pristup informacijama, ali zato obiluju sadržajima hvale i poltronstva Županu i čelnicima JLS.
Zabrinjavajuća je i sama pomisao da se radi u suvremenom uvođenju totalitarizma, da pučanstvo više nema svoje mišljenje, nego preko medija i društvenim mreža preuzimaju mišljenje i stavove „savršenih“ političara. Kritika vlasti je nestala u međimurskom medijskom prostoru i pretvorila se u ovacije „velikom vođi“.
Podsjeća li to na neka vremena za koja smo smatrali da su iza nas?
Većina vrlo praćenim medija čak nema zaposlenih novinara, jer nema potrebe kad će tako i tako dobiti materijale koje će objaviti. Dok se ono malo nezavisnih medija diskriminira, zatvoreni su im putevi opisanog sufinanciranja djelovanja, jer se usuđuju reći „da je car gol“, pa nemaju šansu biti sufinancirani po spomenutom Zakonu koji ozakonjuje nezakonito sufinanciranje. Kada objave kritiku vlasti od spomenutih promptno stižu prijetnje tužbama da moraju skinuti „kompromitirajuće“ sadržaje jer oni nosi dozvolili da se objave, pri čemu čak pokreću i tužbe za „povredu ugleda i časti“. Nema veze što političari te tužbe ne mogu dobiti, važno je da javnost čuje kako oni tuže neistomišljenike i kritičare.
Stršljen