Udruga je sukladno Zakonu svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih, odnosno pravnih osoba koje se, radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, zaštitu okoliša i prirode i održivi razvoj, te za humanitarna, socijalna, kulturna, odgojno-obrazovna, znanstvena, sportska, zdravstvena, tehnička, informacijska, strukovna ili druga uvjerenja i ciljeve koji nisu u suprotnosti s Ustavom i zakonom, a bez namjere stjecanja dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelovanje toga oblika udruživanja.
Za područje djelovanja „branitelji i stradalnici“ Zakon definira da radi očuvanja i zaštite digniteta hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji u društvu te prevladavanja i ublažavanja posljedica Domovinskog rata, Ministarstvo hrvatskih branitelja s posebnom pozornošću prati rad udruga iz Domovinskog rada, vodi evidenciju o udrugama iz Domovinskog rata, potpomaže njihov rad i djelovanje te u suradnji s udrugama iz Domovinskog rata kontinuirano unaprjeđuje kvalitetu života hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji.
Praksa je nešto drugačija. Braniteljske udruge počele su se osnivati još tijekom Domovinskog rata kada nije postojala pravna regulativa za udruge, pa su se udruge osnivale po nekim preuzetim propisima iz bivše države. Prvo Zakon o udrugama je objavljen 7.7.1997. godine. Udruge koje su osnovane prije toga, kao npr UDVDR RH, osnovane su po Zakon o društvenim organizacijama i udruženjima građana tj. Zakonu koji je preuzet temeljem Zakona o preuzimanju saveznih zakona.
Reorganizacija tih prvih udruga i usklađivanje s načelima djelovanja civilnog sektora i kasnijih varijanti Zakona o udrugama koji je zadnji korekciju imao 01.01.2023. godine teče vrlo sporo uz velike otpore.
Te prve braniteljske udruge su osnovane temeljem političkih direktiva da se organiziraju branitelji koji su se nakon prve velike demobilizacije vratili u svoje sredine gdje su propale i nestale firme u kojima su prije radili, a i pojavio se problem za državu kako organizirati HRVI, kojih je bilo sve više.
Kako nije bilo adekvatnog propisa, braniteljske udruge u to vrijeme su se osnivale na nacionalnoj razini te su širile svoje podružnice i ogranke na područje JLP(R)S, kopiraju organizaciju na način koji je bio poznat u bivšoj državi pod nazivom SUBNOR. To si bila takva vremena i okupljanje branitelja na bilo koji način je bilo bolje, nego ih ostaviti s osjećajem odbačenosti. Bila je nužna resocijalizacija branitelja po povratnu s ratišta.
Razvojem demokracije, razvija se i civilni sektor u Hrvatskoj, pa se usavršavaju i propisi o organizaciji civilnog sektora kroz nekoliko Zakona o udruga od kojih je zadnja korekcija izvršena kako je navedeno.
Naravno da su prve braniteljske udruge imale pozitivan karakter, pa se stvorila teza da svi branitelji moraju biti članovi tih udruga, jer „zajedno smo jači“. Imalo je i to smisla, jer u to vrijeme nije postojao Zakon o hrvatskim braniteljima, pa su se branitelji borili za svoja prava isključivo preko udruga. Kako se to percipiralo i praksi govori primjer udruge HRVI, čiji je znak udruge postao „dokaz statusa HRVI“ iako po Zakonu to nije, to je običan znak udruge i s njime se ne može dokazivati status HRVI, niti imati bilo kakve povlastice.
Razvoj civilnog sektora na razini EU, pa tako i Hrvatske pokazuje da „velike udruge“ s masovnim članstvom, je mogu ispuniti naveden uvjet iz Zakona, zaštitu probitaka članova, te zauzimanje za zaštitu ljudskih prava i sloboda, zaštitu okoliša i prirode i održivi razvoj, Te sve više jača utjecaj malih, kreativnih, educiranih i osposobljenim udruga koje polučuju značajne rezultate u razvoju demokracije.
Činjenica je da danas demokratska društva karakterizira supostojanje triju sektora: javnoga (država), privatnog (tržište) i građanskog (civilno društvo). Najkraće rečeno, civilno društvo jesu građani koji se aktivno i slobodno upliću u sve sfere društvenog djelovanja.
Mnogi čelnici JLP(R)S su to shvatili pa su prigrlili neke organizacijske oblike hrvatskih branitelja predstavljajući ih kao njihove udruge, te se tako i odnose prema njima. Preko javnih natječaja za sufinanciranje projekta udruga ne sufinanciraju se projekti od javnog interesa za JLP(R)S, nego udruge, naravno proračunskim novcem, a za osobnu promociju čelnika tih samouprava. Pored toga na zahtjev pojedinih čelnika braniteljskih udruga, čelnici JLP(R)S njihovim udrugama dodjeljuju dodatna sredstva („jer tko smije reći braniteljima da im ne da novac“) često dovodeći i sebe u poziciju da plaćaju velika kazne kada ih posjeti financijska inspekcija ili revizija.
Temeljno pravilo iz Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge je da korisnik sredstava mora na prikladan način javnog objavljivanja programskog i financijskog izvještaja o radu za proteklu godinu (na mrežnim stranicama udruge, odnosno na drugi odgovarajući način).
Pitanje je koji je to „drugi odgovarajući način“ ako se radi o „javnom objavljivanju“ osim na mrežnim stranicama, jer u praksi još nijedna udruga nije javno objavila programsko i financijsko izvješće putem javnih medija.
U Međimurskoj županiji u Registar udruga RH 25 udruga je upisalo djelatnost „branitelji i stradalnici“, od toga samo njih 5 ima mrežna stranice (ZBUMŽ, Društvo VETERAN, Veterani 34. inžb, KU veterana 54.spb i HVIDR-a Prelog), znači li to da ostalih 20 braniteljskih udruga ne vodi transparentno programsko i financijsko izvještavanje?
To opet znači da se udruge koje nemaju mrežne stranice ne mogu sufinancirati putem javnih natječaja iz javnih izvora, a u praksi se sufinanciraju (ugovore potpisuju) čak ogranci i podružnice koji nisu pravne osobe, iako predsjednici tih ustrojbenih cjelina nisu ovlaštene osobe za predstavljanje udruge.
Uzmimo primjer samo javni natječaj za sufinanciranje projekta udruga Međimurske županije, preko kojeg su odobrena sredstva za projekte 11 braniteljskih udruga s područja Županije od kojih samo 4 imaju mrežne stranice. Tako se pojavljuje opravdana sumnja da je čak 7 braniteljskih udruga dobilo sredstva, a da ne ispunjavaju uvjete iz Uredbe? Javni natječaju za sufinanciranje projekta JLS u Međimurskoj županiji su kao po nekom pravilu copy/paste natječaja Županije.
Prema službenim podacima Ministarstva hrvatskih branitelja u Međimurskoj županiji je 8.710 živućih branitelja, neke braniteljske udruge se javno hvale da imaju 2.500 članova, što doduše uplaćena članarina ne potvrđuje, ali se postavlja pitanje koje to zajedničke interese mogu konzumirati svi članovi takve udruge?
Puno efikasnije i korisnije bi bilo da svaka JLS ima svoju braniteljsku udrugu, jer oko 10% mještana ima status branitelja. Time bi JLS sufinancirala rad svojih mještana-branitelja, a oni bi imali pravnu osobnost i mogli participirani na svim javnim natječajima, pa čak o onim sada popularnim, natječajima EU.
Nužno je pokrenuti obrnuti proces organizacije braniteljskih udruga, a to je da udruge formiraju saveze udruga, a ne da se podružnicama nekih udruga dodjeljuje status krovnih organizacija i koordinacija, a od čega branitelji i članovi njihovih obitelji nemaju baš nikakve koristi, već služe kao demokratski ukras.
Treba razlikovati ulogu i funkciju saveza od funkcije udruge. Udruga okuplja članove fizičke osobe i djeluje za njihovu korist, a savez udruga okuplja udruge – pravne osobe, i djeluje za njihovu korist.
Kada se uzme u obzir definicija civilnog sektora jasno je zašto to nekim JLP(R)S nije u interesu, te neravnomjernim odnosom prema braniteljskim udrugama s elementima diskriminacije dovode do prijepora između braniteljskih udruga, posebno malih, novih i transparentnih i onih koje se bore za „očuvanje stečenih prava“. Pri tome se potpuno gubi svojstvo i svrha udruga da se civilno društvo aktivno i slobodno upliće u sve sfere društvenog djelovanja, već udruge služe kao produžena ruka političkih moćnika, a to nas vraća u jednoumlje, podobnosti, te u krajnosti do diktature.
Postoje razne politike, a u ovom slučaju je temeljno pitanje imaju li hrvatski branitelji svoju politiku ili služe za podupiranje političkog imagea posebno lokalnih moćnika. Trenutno stanje nije suradnja s braniteljskim udrugama, jer ako udruge vode većinom ljudi koji su ujedno članovi izvršnih tijela JLP(R)S, s lista čelnika tih samouprava, sve je jasno, branitelji su pali na ispitu demokracije.
Piše: Ratnik Svjetlosti