U utorak je obilježena 29. godišnjica vojno-redarstvene operacije Bljesak kojom je 1995. godine oslobođena zapadna Slavonija. Upravo zbog te uspješno izvedene operacije te gubitka teritorija, srpske su paravojne snage dan kasnije, u znak odmazde, bombardirale Zagreb i druge hrvatske gradove.
Drugog i trećeg dana operacije Bljesak, 2. i 3. svibnja 1995. godinebljesak, srpske pobunjeničke snage su s raketnim sustavom Orkan s kazetnim punjenjem, zabranjenim međunarodnim konvencijama, napali samo središte Zagreba, Jastrebarsko, Karlovac i Sisak. Njihove mete su bila civilna odredišta.
U Zagrebu su rakete sa “zvončićima” padale su prvog dana oko 10:23 sati na Strossmayerov trg i ulice na istok do Križanićeve. Nakon napada, opasnost su i dalje predstavljali neeksplodirani zvočići rasuti po gradu. Sljedeći dana napad je ponovljen, ovog puta na Dječju bolnicu u Klaićevoj ulici, Dom umirovljenika Centar te dvoranu Hrvatskoga narodnog kazališta.
Ranjeno dvjestotinjak ljudi: sedmero poginulih
U napadima je poginulo sedmero ljudi, uključujući i jednog pirotehničara koji je sudjelovao u deaktiviranju velikog broja zaostalih, neeksplodiranih zvončića, a ranjeno oko 200.
Jedan od vođa srpskih paravojnih snaga, Milan Martić, svoju je odgovornost javno priznao u Kninu, a još ranije je, u veljači 1995., poručivao kako ih nitko ne može spriječiti da tuku po Zagrebu, Osijeku, Vinkovcima, Zadru, Karlovcu, Splitu i drugim gradovima. Drugog dana napada na televiziji je izjavio da je naredio granatiranje Zagreba.
Milana Martića je Haaški sud osudio na 35 godina zatvora zbog progona, ubojstava, mučenja, deportiranja i ostalih zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja rata počinjenih početkom ’90-ih protiv Hrvata i ostalih nesrba u Hrvatskoj. Proglašen je odgovornim za zapovijedanje napada raketama na Zagreb u svibnju 1995.
Ne ponovilo se
Blizu križanja Vlaške i Draškovićeve ulice su zvončići ubili nekoliko ljudi, a od 2007. godine na tom mjestu postoji Trg svibanjskih žrtava 1995.
I građani su se prisjetili ovog strašnog događaja koji će im zauvijek ostati urezan u sjećanje. I svi se slažu oko jednog: ne ponovilo se.
“Mama i ja smo taman išli od pedijatra i našli se na uglu Draškovićeve i Ribnjaka… Skoro su nas pogodili, ali sva sreća stigli na vrijeme… I danas se toga sjećam, iako sam bio mali, taman sam te godine trebao krenuti u školu… Ne ponovilo se nikad nikome”, s jezom se prisjeća jedan Zagrepčanin koji je u vrijeme napada bio tek dijete.
‘Nailazila sam na neeksplodirane zvončiće’
“O, da… Iako sam bila mala, sjećam se kako su avioni preletjeli preko moje kuće i bacili bombu na Sljemenski tv toranj. Previše je sjećanja u mojoj glavi na te godine. Ne ponovilo se vise nikad”, nelagodno se prisjeća jedna gospođa.
“Mlađa kćer je imala 2,5 godine, od šoka je počela mucati”, prisjeća se jedna Zagrepčanka, a druga nadodaje kako se samo čula tutnjava aviona i buka bombardiranja, a sve ostalo je utihnulo: “Da u Mandrovićevoj ulici sam bila , sve se čulo , radio je prestao raditi, muk”, piše ova gospođa.
Ljudi su po gradu nailazili na neeksplodirane zbončiće: “Bila sam u Zagrebu za cijelo vrijeme trajanja rata, pa tako i kad je Martić granatirao grad. Bila sam na putu za posao i u blizini Zrinjevca nailazila na zvončiće”, prisjeća se ova gospođa, a druga piše: “Da, tada sam išla pješke s posla doma pod uzbunom”, s jezom se prisjećaju svojih iskustava Zagrepčani.
(izvor: zagreb.info, foto: Screenshot HRT)