Djelatnici Vodogradnje iz Varaždina započeli su s radovima na izgradnji obaloutvrde u Murskom Središću. Obaloutvrda će se protezati od mjesta gdje završava šetnica uz Muru tj. od male lučice pa sve do Fuska (skela). Prema riječima gradonačelnika Dražena Srpaka kameni nabačaj na tom potezu moći će se koristiti i kao šetnica i biti će poput donjeg dijela one koja je već izgrađena.
U tijeku su radovi na rušenju drveća što je dogovoreno i potpisano s vlasnicima, a za sada, dok se ne izradi glavni projekt nastavka izgradnje šetnice, neće biti otkupa zemljišta. Ove radove odobrila je Državna agencija za zaštitu prirode i u sklopu njih sanirati će se dijelovi zemljišta koji strše, gdje je visoka obala, a to se posebno odnosi na mjesta gdje se nalazi nekoliko kuća, posebno ona od Marije Kraljić. Također je u planu da se napravi prirodna staza koja bi vodila od Fuska do Hlapičine odnosno Žabnika.
Kao posebnu zanimljivost Dražen Srpak je naveo da će se na mjestu nekadašnje crkve koja je bila uništena u poplavi 1690. godine i koja se nalazila uz samu rijeku Muru, izgraditi kapelica u kojoj bi trebalo biti zvono koje su mještani spasili iz Mure i koje se danas nalazi u Selnici, u njihovoj crkvi. Postoji legenda o zvonu koju nam je ispričao naš sugrađanin, danas pokojni Ivan Šalari, inače slikar amater, koji je između mnogobrojnih svojih radova nacrtao i prvu središćansku crkvu koja se nalazila uz samu rijeku Muru. Iza nje bilo je groblje, a sve je to stradalo u velikoj poplavi 1690. godine. Jedno od zvona (navodno su bila 3) mještani su uspjeli spasiti i izvući iz Mure. Ono je preseljeno u Selnicu po čemu je to mjesto prema legendi i dobilo ime. Ista legenda također govori da Mursko Središće neće imati sreće tako dugo dok se zvono ne vrati na mjesto gdje je bila prva crkva.
Istražujući te priče naš je mještanin Vladimir Varšić, danas nastavnik u mirovini, koji je između ostalog radio i u Selnici, razgovarao prije nekoliko godina o tome sa tadašnjim selničkim župnikom Ivanom Horvatom koji mu je potvrdio da se zvono nalazi u tornju selničke crkve i da je još uvijek u funkciji.
Bilo bi lijepo da se nakon više od 300 godina zvono vrati i postavi na šetnici na mjesto gdje se nekad nalazilo. To bi svakako bila turistička atrakcija i još jedna zanimljiva priča iz naše povijesti, a građani i turisti mogli bi njime zvoniti, onako za sreću koja se spominje u legendi. Pošto je sve to u nadležnosti crkvenih, a ne svjetovnih vlasti, ovu ideju tek treba realizirati. U svakom slučaju i replika zvona, kako je predložio gospodin Varšić, izvrsno bi se uklopila u našu prelijepu šetnicu.
(R. Tomanić, foto Anđelko Jurak)