Najnovija afera u Ministarstvu kulture i
medija samo je jedan od bezbrojnih krakova koruptivno-klijentelističke
hobotnice vladajućih struktura. Nakon trideset ministara smijenjenih
zbog koruptivno-kriminalnih radnji bila bi vijest kad bi prošlo nekoliko
mjeseci, a da neki od ministara ponovno nije u problemima sa zakonom.
Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek jedna je od rijetkih
članica Vlade koja je preživjela sve dosadašnje afere te ju se smatra
jednom od najodanijih i najbližih suradnica predsjednika Vlade Andreja
Plenkovića.
Ipak, sada se pokazuje da ni Ministarstvo kulture i medija, koje se svih
ovih godina istaknulo financiranjem kojekakvih suspektnih sadržaja, nije
imuno na protuzakonito trošenje novca. A da stvar bude gore po
Plenkovića i njegovu najvjerniju suradnicu Obuljen Koržinek, u istragu
ovoga slučaja uključio se Ured europskoga javnog tužitelja (EPPO) na
koji hrvatske političke strukture nemaju utjecaja.
Predsjednik Vlade Andrej Plenković svih ovih godina svoje političke
karijere nastoji se afirmirati i istaknuti kao političar europske
orijentacije, načela i manira, do te mjere da bez spominjanja Europske
unije ne može komentirati niti lokalnu vremensku prognozu. No kad je
Ured europskoga javnog tužitelja pokucao na vrata Ministarstva njegove
najvjernije ministrice, proeuropski Plenković preko noći se kafkijanski
preobrazio u tipičnoga političara balkanskih manira koji dovodi u
pitanje nadležnost EPPO-a.
Njegova je teza da su sredstva koja su potrošena na 3D postpotresna
snimanja, koja je provodio Geodetski fakultet, uzeta iz hrvatskoga
državnog proračuna i da se tu ne radi o europskom novcu. Umjesto da
jasno osudi novu kriminalnu aferu i nenamjensko trošenje novca,
Plenkoviću je jedina briga ovaj slučaj izuzeti iz nadležnosti EPPO-a i
staviti u nadležnost DORH-a odnosno USKOK-a. Gdje je tu proeuropski
Plenković i gdje su tu pravna država i vladavina prava?
Bitno je, dakle, da se ne radi o europskom novcu, jer tu prijete
europske institucije, ali ako je hrvatski novac u pitanju onda nema
problema. Očito je poruka ta da se hrvatski novac može nesmetano krasti
i nenamjenski trošiti. Barem tu istaknuti članovi vladajućih struktura
imaju desetljeća velikog iskustva. Nepotizam, tj. zapošljavanje rođaka i
prijateljica stvara korupciju, korupcija stvara kriminal, ali ako
vrijedi ona „DORH je naš“ – onda kriminala nema!
Plenković ne samo da dovodi u pitanje nadležnost EPPO-a, čijim izjavama,
kako je rekao, nije impresioniran, nego je izjavio da je ostao zapanjen
kako se samo glavna europska tužiteljica Laura Kovesi usudila
komentirati ovaj slučaj i naglasiti da je ovdje nadležan EPPO. Plenković
bi trebao znati da je ova bivša rumunjska državna odvjetnica u zatvor
strpala stotine korumpiranih rumunjskih sudaca, poduzetnika i
političara, pa ni nju ne će osobito impresionirati njegove izjave.
No iste bi izjave mogle upaliti alarm u Bruxellesu jer je zaista čudno
da jedan političar s beskrajnim europskim ambicijama dovodi u pitanje
objektivnost i nadležnost europskih institucija. I zaista, na ovakvim se
primjerima vidi do kuda sežu Plenkovićevi europski maniri i koliko
zaista vjeruje u vladavinu prava. Kad je potrebno prikrivati korupciju i
kriminal brzo padaju u vodu sva europska načela.
Sada bi moglo postati i jasno zašto je Plenković inzistirao na izbora
Ivana Turudića za Glavnoga državnog odvjetnika. Zar nije upravo Turudić
rekao da Hrvatskoj nisu potrebni europski tužitelji? Plenković je svoju
političku legitimaciju i protekciju gradio na snažnim vezama s
Bruxellesom i institucijama Europske unije. No mogao bi se dogoditi
paradoks da će ga baš te europske institucije, zbog potkradanja
europskog novca, koštati političke karijere. Možda je i on pri kraju
svoje političke dionice?
Domovinski pokret poziva na detaljnu istragu svih koruptivnih i
kriminalnih afera, ali i na temeljitu reformu pravosuđa. Pravosuđa koje
je glavni zaštitnik koruptivno-klijentelističkoga modela koji je zarobio
hrvatsku državu.
Služba za odnose s javnošću Domovinskog pokreta