U ponedjeljak 04.01.2016. u uredu na stolu dočekalo me je pismo jednog mališana koje me je izuzetno obradovalo. Pismo govori o snijegu, o zapravo premalo snijega, o tuzi koju on osjeća zbog toga i moli me da zapravo ne čistimo snijeg na gradskoj šetnici. Naravno da sam mu odmah odgovorio i odgovoru priložio jednu čokoladu. Obzirom na izuzetnu toplinu pisma prožetu dječjom iskrenošću, uz dozvolu roditelja rado ga dijelim sa javnošću.
S poštovanjem.
GRADONAČELNIK: Dražen Srpak
Dragi gradonačelniče!
Moje je ime Mak Duraković i živim u Murskom Središću. Pišem Vam ovo pismo, odnosno tata ga piše, a ja mu govorim jer sam mali i tužan. Ja imam 5 godina i idem u Dječji vrtić Maslačak. Jako sam sretan kada padne snijeg, ali sam jako tužan kada čistači očiste šetnicu. Ja nisam takve sreće kakve su bili moj deda Đuk i baka Ružica koji su uživali u snijegu cijele zime, a ja već strepim od toplog vremena i čistača koji će očistiti snijeg. Zato Vas molim da kažete prijateljima čistačima da ne čiste snijeg na našoj šetnici jer sam onda jako tužan.
Vaš Mak Duraković
Dragi Mak!
Primio sam tvoje pismo i jako si me razveselio njime. U potpunosti razumijem tvoju tugu zbog snijega i želim da i Vi današnja djeca uživate u zimskim radostima kao što smo to mi nekada uživali, a što si vidim saznao od svoje bake Ružice i djeda Đuke. Obećajem ti da šetnicu nećemo čistiti osim jedne uske trake po kojoj moraju proći starije osobe koje bi mogle pasti i ozlijediti se. Želim da tvoje odrastanje bude puno snijega, a svi skupa moramo čuvati naš planet Zemlju od klimatskih promjena kako bi je ostavili novim naraštajima i snježnu i toplu i vlažnu i plodnu!
Dražen Srpak
(rt, foto Tin Tomanić)
