Poznato je da djelatnici Hrvatske Lutrije u prodajnoj mreži imaju najmanje plaće među državnim tvrtkama i da rade takoreći za džeparac. Osim ove dugogošnje nepravde izloženi su svakoj vrsti nasilja, kako prodavačice tako i prodavači.
Obratila nam se jedna djelatnica koja više ne može šutjeti nego želi da njen slučaj bude javno objavljen. Evo što nam je napisala.
„Jučer sam radila prvu smjenu, a spasilo me je samo pleksi staklo. Manijak od igrača, provukao je ruku kroz otvor i uhvatio me za grudi. Inače je gad i mnoge kolegice s njim imaju neugodnosti, ali trpe neznam zbog čega? Da li zbog svojeg ugleda ili profesionalnosti, pitam se.
Seksualnog napasnika prijavila sam nadređenom i prestala primati uplate te sam ga udaljila s prodajnog mjesta. Cijeli dan sam bila u šoku i tresla se kao šiba na vodi.
Pitam se je li vrijedno ovo trpiti za mizernu plaću koju dobivamo u Hrvatskoj Lutriji?“
Ovo je samo jedna priča o događajima u Hrvatskoj Lutriji, a ima ih zaista mnogo. Zanima nas što se u Lutriji poduzima povodom toga? Do sada ništa konkretno, pa su djelatnici prinuđeni da svoje ljudsko dostojanstvo brane sami kako znaju i umiju.
R. Tomanić