Slobodna Dalmacija donijela je opsežan članak pod naslovom “Velika priča o Vučiću, paranoičnom liku koji je najveći problem Srbije. Sije zlo i Srbe vodi u ponor. A nade nema…”
Iz tog zaista velikog članka donosimo ono što je izjavila Aleksandra Tomanić direktorica Europskog fonda za Balkan
Aleksandra Tomanić izvršna je direktorica Europskog fonda za Balkan, zajedničke inicijative europskih fondacija za poticanje programa jačanja demokracija i regionalne suradnje na prostoru zapadnog Balkana.
Kada govori o Vučiću, vraća nas na početak njegove političke karijere. U prvu polovinu devedesetih, u vrijeme kada se budući predsjednik Republike Srbije, tada još kao golobradi mladić, pridružio Srpskoj radikalnoj stranci Vojislava Šešelja. U Hrvatskoj taj se period uglavnom pamti po dva događaja: Vučićevom zajapurenom govoru u Glini, u ožujku 1995., kada je junačkom narodu srpske Banije poručivao da “nikada Krajina neće biti Hrvatska”, te nastupu za govornicom u Skupštini Srbije samo koji mjesec kasnije, kada je Zapadu jasno i glasno zaprijetio: ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu Muslimana. Nekoliko dana prije toga u Srebrenici srpska je armija hladnokrvno likvidirala osam tisuća Bošnjaka. Radikali od samoga osnutka 1991. nikada nisu krili da im je cilj stvaranje Velike Srbije. I da je glavno sredstvo za ostvarenje tog cilja etničko čišćenje drugih naroda. Tu se Vučić potpuno i bez zadrške uklopio u narativ svoje matične partije.
No Aleksandra Tomanić upozorava nas na još jedan važan element koji je u tom formativnom razdoblju imao presudan utjecaj na budućeg predsjednika.
– Aleksandar Vučić učio je od Šešelja, osuđenog ratnog zločinca, ali istovremeno i spretnog, nimalo glupog političara. U vrijeme rata na Kosovu radikali su ušli u koaliciju sa Slobodanom Miloševićem, a Vučić je, kao mlad i perspektivan kadar, postao ministar informiranja. Tu je on stekao važna iskustva, vidio kako sistem radi iznutra. Bilo je to vrijeme represivnih zakona prema medijima. Na koncu Vučić je vidio i kako je završila ta priča. Sve te naučene lekcije on je implementirao kada je došao na vlast – ističe Aleksandra Tomanić.
GLUHI I SLIJEPI EU
U početku, naglašava ona, Vučić se ponašao dosta strpljivo i suptilno.
– Brojni ljudi iz demokratske opozicije i civilnog sektora u početku su željeli vjerovati da je riječ o normalnoj promjeni vlasti uobičajenoj u demokracijama. No možemo se praviti da smo zlatne ribice, ali nismo. Znamo dobro tko su i Vučić, i Tomislav Nikolić i Miloševićev portparol Ivica Dačić. Svi oni imaju korijene u devedesetima. Neka se društva desetljećima bore protiv istih politika, mi se ovdje borimo protiv istih ljudi – naglašava naša sugovornica.
Vučića već dugo Zapad gleda kao saveznika, bez obzira na crnilo koje prosipa unutar Srbije i on to koristi.
– U tim su situacijama i Europska unija i pojedine države članice bile i gluhe i slijepe. Vučića su gledali kao političara koji će riješiti pitanje Kosova, a Srbiju kao zemlju u kojoj oni imaju svoje ekonomske interese – ističe direktorica Europskog fonda za Balkan.
U beogradskoj četvrti Savamala, nedaleko od Beograda na vodi, tijekom travanjske izborne noći 2016. godine tridesetak je ljudi s potkapama na glavama i uz pomoć bagera bez registarskih tablica porušilo objekte u dvije ulice: privatne kuće, nekoliko tvrtki, restoran. Cijelo to vrijeme taj je dio grada nekoliko sati bio blokiran, slučajne prolaznike nepoznate su maskirane osobe uhićivale, oduzimale im mobitele, smješteni su u improvizirani pritvor po obližnjim šupama. Građani su zvali policiju koja je – odbila intervenirati. Vlasti su se pravdale da je riječ o nelegalnim objektima.
To je bio, ističe Aleksandra Tomanić, jedan od presudnih trenutaka. Zbog političkog pritiska i razgranate korupcije tim se slučajem nitko nije htio baviti. Savamala se nekome očito nije uklapala u koncept Beograda na vodi.
– To je bio probni balon. Kada su institucije dozvolile da se to rušenje dogodi bez bilo kakvih posljedica, nakon toga samo nebo je bilo granica – ocjenjuje Aleksandra Tomanić.
– U Srbiji je osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić heroj. Beograd je pun takvih grafita i murala. Dugo smo imali i mural posvećen Putinu, imamo natpise o tome kako se srpska vojska vraća na Kosovo. Krećemo se u javnom prostoru koji šalje takve poruke. Srbija pada na svim međunarodnim indikatorima demokracije i slobode medija, Vučić i dalje nije uveo sankcije Rusiji, mi smo kao društvo pred kolapsom, a istovremeno EU poklanja Srbiji najveći pojedini iznos do sada, 600 milijuna eura za gradnju željezničke pruge – zgraža se naša sugovornica. Nakon masakra u osnovnoj školi i u Mladenovcu, opozicija je pozvala građane na demonstracije. Režim je odmah uzvratio udarac.
ILUZIJA O PROMJENI
– Od prvog je dana krenula kampanja protiv prosvjeda. Organizatore se, kao i u Miloševićevo vrijeme, proziva kao “strane izdajnike”. Tvrdi se da se masakrima udarilo na Srbiju kao državu i Vučića osobno. Cilj je konstantno sijati strah. Jer dok strah dominira, Vučićeva vlast je sigurna – zaključuje direktorica Europskog fonda za Balkan.
(izvor: https://slobodnadalmacija.hr/, foto: Europski Fond Za Balkan)