Priča počinje 1981. godine kada je sredstvima iz samodoprinosa izgrađena nova autobusna postaja. Bio je to u ono vrijeme reprezentativni objekt koji je odmah predan na korištenje tadašnjem ATP-u Varaždin koji je slovio kao monopolist za autobusni prijevoz u Međimurju. Veći dio postaje pretvoren je u kafić, popularnu “Autobusnu”, dok je manji dio služio za prodaju karata i WC.
Da je to bio jedan od najpopularnijih ugostiteljskih objekata ne trebamo spominjati. Kroz njega je prolazilo stotine putnika i gostiju dnevno, jer onda su svi radili, a na posao putovali autobusom. Linije do Čakovca bile su gotovo svakih sat vremena i posao je cvjetao.
Početkom devedesetih kada je nastupila pljačkaška i kriminalna privatizacija, ATP jednostavno zgradu knjiži na sebe, a da to u tadašnjoj Mjesnoj zajednici nitko nije znao ili nije želio znati. Središćanci su tako ostali bez objekta koji su sami izgradili. Kafić i dalje nastavlja sa radom, ali sada u privatnom najmu.
Prije nekoliko godina novi vlasnik ATP-a otkazuje najam te zgrada zjapi prazna i iz godine u godinu sve više propada. Grad u nekoliko navrata pokušava otkupiti Autobusnu, to jest platiti ono što smo mi sami izgradili i što je po svim pravilima trebalo biti naše. Kada je to učinjeno za iznos nešto manji od milijun kuna (Grad se za to zadužio) postavilo se pitanje kako dalje ?
Zgrada je bila derutna, takoreći u ruševinama i trebala joj je kompletna obnova. Promijenjeno je krovište, uređena fasada, a unutrašnjost se nekoliko puta pregrađivala, kako su se mijenjala mišljenja o njenoj namjeni. Također su promijenjene električne i vodovodne instalacije, potpuno je obnovljen WC koji bi trebao biti javni, no više je zaključan nego otvoren.
Bilo je govora da će u objektu biti neke javne službe, no od toga nije bilo ništa. Danas prostorije koriste Turistička zajednica i Udruga umirovljenika i on sam po sebi ne donosi nikakav prihod niti vrši usluge građanima, već samo velike rashode za gradski proračun. Ne samo da je kupnja i obnova odnijela velike novce nego se zgrada treba održavati i povremeno sanirati, što također košta.
Jučer su tako završeni radovi na promjeni kolir ploča do prilaza WC-u. Također su žljebovi spojeni u kanalizaciju pa se oborinske vode više neće skupljati ispred ulaza u prostorije umirovljenika i prodirati u temelje zgrade. Radove je izvela firma Žganec Branka, a prema riječima komunalnog redara Antuna Šimunića sama svota za to neće biti velika.
Što je sljedeće na redu i da li će opet doći do neke prenamjene prostora pokazati će vrijeme, a dotle Autobusna ostaje za gradski proračun bunar bez dna ! (R. Tomanić)
