Večernji list od 20. travnja, ljeta Gospodnjega 2023. na naslovnici objavljuje: Ognjen Kraus: “ZDS mora biti kazneno djelo, a ne prekršaj”. Počelo je! Bravo, Ognjene! Treba njih satrti ognjem i mačem. No, ima i lukavih fašista koji će se sad početi derati “Za domovinu spremni”. Za njih treba direktna primjena Lexa Vlado Ranogajec. Da podsjetim. Drug Vlado je, zajedno s jednim drugim Krausom, daleke i legendarne 1945. najprije strijeljao “bandu”, a onda im post mortem slao optužnice.
Malo ga je navodno čudilo da nitko od optuženih i strijeljanih nije stavio prigovor na optužnicu. Naravno da su mogli, samo da su bili živi. I predsjednik Židovske općine Zagreb bio je u Jasenovcu s državnim vrhom. Uz glazbu Ive Josipovića iz opere o Johnu Lennonu, koji je valjda u ona vremena skončao u Jasenovcu, naš “ognjen i mačem” može puno dobrog napraviti za “našu stvar”.
Licitacija žrtvama
Recimo, da se s “dogovorenih” 83.000 žrtava vrati natrag na 700.000 kao u doba Titovog komunizma. Stvarno je drugovi povijesni revizionizam dvadeset poratnih godina tvrditi, dokazivati, uvjeravati, prijetiti i zatvarati zbog cifre od 700.000 žrtava, a onda pristati na 83.000. K’o sudska nagodba na nekom općinskom sudu u Zagorju. Deveti krug se polako zatvara. Pupovac, Kraus, Furio Radin, Kajtazi, Soros, NATO, naš Mato ili Mate… Gdje god se okreneš svugdje netko takav. Nigdje Frana Tente kojeg su 1948. ubili u dvadesetoj godini jer je na Marjanu iznad Splita izvjesio službenu hrvatsku zastavu. Ma zamislite koji krimen! Danas su splitski heroji Dežulović i Miljenko Smoje. S punim pravom. HOS-ovcima ZDS u Vukovaru, na Srđu i poruka “Poserem vam se na Vukovar”. Po meni to je hrabro. Bravo, narodni heroju, Boro Dežuloviću!
I Što sad? Koliko ova “neželjena” država to može izdržati?
Podsjeća me sve na plitki vic o Muji i Sulji. Mujo kod doktora, ruke mu se tresu pa nervozan priča: “Moj doktore, ja se jedan dan vratim s posla par sati ranije i nađem Sulju u mom krevetu s Fatom. Kažem Sulji: E’ gotov si Suljo, ufatim sjekiru, a on meni: ‘Nemoj Mujo, promisli. Lako je ubit’ čovjeka, ali onda te čeka Zenica, robija. Nećeš valjda robijat zbog Fate! Hajmo popit’ kafu k’o ljudi'”. I Mujo se složi da nije Fata vrijedna robije pa ode sa Suljom na kafu. “E'” nastavi Mujo, “ja se nakon toga vratim još sedam, osam puta ovako ranije s posla i svaki puta Suljo tamo. Uvijek ista priča. Nemoj Mujo, k’o jebe Fatu, Zanica, hajmo na kafu…” Doktor ga prekine: “Dobro Mujo, kako ti ja tu mogu pomoći?” “Pa možete doktore. Da li ja smijem piti toliko kafe?”
Za asocijaciju na stanje u Hrvatskoj primjerenije bi bilo da se ne radi o pijenju kave nego o pušenju. Doktore, smijemo li toliko “pušiti”? Štete li tako česte pušione našem zdravlju? Ognjen Kraus, Krešo, Boris, Milorad, Furio, Veljko… previše kafa odnosno pušenja u Lijevoj našoj. Kraus nije definirao pojam zastare. Što je s HOS-ovcima, dragovoljcima Domovinskog rata koji su četiri godine urlali i derali se ZDS i na kraju dali Sulji pedalu… Je li njihov krimen zastario ili tu zastare nema? Na kraju, mogli bismo kao država “popušiti” zbog kafe!
Obično je glavni zgoditak u nagradnoj igri odlazak na putovanje. Hrvatskim braniteljima glavni zgoditak bio je ne odlazak na put, osobito u Haag.
Hrvatska je uređena zemlja: Imamo euro, NATO, EU… Možda zato ima sve manje tema za jednu srednje dugačku kolumnu. Čitam stari subotnji Večernjak i naletim na Pofuka. “Plenkovićev njemački pozdrav saborskoj zastupnici najprljavije su psovke protiv demokracije i slobode”. Misli Brane da je Premijerovo “Gute Reise” i “Auf Wiedersehen” isto što i fašistički urlik “Raus”. Dobri stari “jugović” Brane je jako senzibilan. Zapravo pomalo nepravedan. A.P. je s jedne strane dobio pregršt aplauza za konačan obračun sa “zloglasnim” pokličem ZDS, a sad sve zapacka s “Gute Reise” lijevoj saborskoj zastupnici Daliji Orešković.
To postaje “nepisani zakon”, a njih se treba čuvati. Pisani su puno lakši. Opališ sve one koji “urlaju” ZDS sa četiri tisuće eura, a “Gute Reise” proglasiš “najprljavijom psovkom protiv demokracije i slobode”. Potom vrebaš one koji će ti pomoći da osvojiš svoje srebrnjake… Za to imamo Pofuka, Švarca, Bajrušija, šestu ličku i druge brojne čuvare revolucije koja “teče”. Novi cilj je već zadan: ZDS u Kazneni zakon RH! Sve u ime demokracije i slobode! Sve podsjeća na 1945. i 1971. Godine koje se vraćaju. Što je najgore, vraćaju se kroz pravosuđe i MUP. Presuda Marku Juriču i inicijativa Ognjena Krausa pokazuju put kojim ide država.
Stara američka poslovica kaže “da ako ne znaš kamo ideš, svaki put će te odvesti tamo”.
Doktori, medicinske sestre, daktilke na sudovima i suci općinskih sudova prijete masovnim prosvjedima. Moj teniski partner prof. Žukina uvjeren je da se radi o masonskim prosvjedima…
Pomlađivanje Domovinskog pokreta
Listam subotnje novine. Jimmy Stanić i supruga ušli u “Domovinski pokret”. Počelo je naglo pomlađivanje DP-ta, što je dobro. Još bolja vijest dolazi od Ive Goldsteina na istoj stranici Jutarnjeg. Profa nam izgleda ne vjeruje pa poručuje: “Tito je oslobodio Istru i Hrvatsko primorje. Bio je veći Hrvat od Pavelića. Dio je hrvatske povijesti i Ustava”. O listama najvećih zločinaca dvadesetog stoljeća ni riječi. Profi malo šteka tzv. “memorija pamćenja”. Tito se četiri godine borio za Jugoslaviju, a po profi je ispao “veći Hrvat od Pavelića”.
Nema gore stvari od neprekidnog podgrijavanja povijesti od strane profesionalnih povjesničara. Još kad se zna da je profa doktorirao noviju hrvatsku povijest u Beogradu sve postaje jasnije. Treba pogledati zemljopisne karte Hrvatske do 1945. i one od kad je “veliki Hrvat” dograbio vlast pa će sve biti jasno… Gdje su ostali Boka Kotorska, Srijem, Neum? Na kraju o ovoj temi, imam pitanje za Jutarnji: Zašto uvijek Goldstein? Dajte nama redovnim čitateljima i kupcima vaših novina malo i drugih, kao npr.: Klasića, Jakovine, Markovine. Mislim ovih koji su doktorirali na filozofskim faksevima u Zagrebu i Splitu da se malo razvedrimo i nasmijemo u ova tmurna vremena.
Oscar Wilde je lijepo procijenio: Povjesničar je čovjek koji daje točan opis događaja koji se nikada nije zbio. Kao Tito se borio za Hrvatsku…
Pravosuđe s posebnim potrebama
Pripisuje mi se autorstvo uzrečici da Hrvatska ima “pravosuđe s posebnim potrebama”. U tom pravosuđu kao posebno loše strši Državno odvjetništvo i USKOK. Spektakli s uhićenjem ministara u šest ujutro služe kao jeftini izgovor. U uređenim zemljama ministri se pozovu u policiju na razgovor i na kraju im se priopći da su lišeni slobode, bez radoznalih i naslađujućih pogleda susjeda te slučajnih prolaznika i novinara. Ostavka šefice USKOK-a postala je pravi spektakl koji govori o “posebnim potrebama”.
SOA izda priopćenje u kojem upozorava na izraziti rast četništva, ali bez konkretnih alata kako taj rast obuzdati. Novinar upozorava na konkretan slučaj “sveštenih lica” koja pjevaju četničke pjesme i to završava presudom za novinara zbog govora mržnje. Istup “željeznog” demokrate Bore Dežulovića sa senzualnim “sranjem” po Vukovaru samo je dokaz da “partija” opet kontrolira politiku DORH-a. Nitko nije ni pomislio da je možda i tu na djelu govor mržnje prema Domovinskom ratu. Na skupovima na kojima je govorio Marko Francišković nije eksplodirala ni jedna petarda, nije bilo ni nereda ni tučnjave. Štoviše on je osobno s govornice pledirao na mir i dostojanstvo. Međutim, doslovno je isforsirana konstrukcija o “poticanju na terorizam”.
Nakon više od godine dana istražnog zatvora, sada je pušten na slobodu. DORH je odmah izjavio žalbu koju je viši sud usvojio i on je vraćen u Remetinac. Županijski sud ga je potom ponovno pustio na slobodu, ali DORH se ponovno žalio. Samo što je sada Visoki kazneni sud žalbu DORH-a odbio. Ono što daje posebnu boju ovom predmetu jest to da u godinu i pol još nije potvrđena optužnica protiv Franciškovića. Zašto? Još se ne zna… ali će se doznati.
Uhvatili Indijanci Muju kako krade njihov krumpir. Dovedu ga do vrača, a on kuka: “Sad sam na*ebo, sad sam gadno naj*bo!” Priđe mu vrač i smiruje ga. Šta kukaš k’o curica, k’o da si ranjen. Eno ti tamo poglavice. Pokaži da si muško i baci mu kamen u glavu”. Uzme Mujo kamen i zvekne vrača usred čela, a vrač mu šapne “E sad si na*ebo!” Pouka: Ako ti je suđeno, na*ebat ćeš u našem pravosuđu prije ili kasnije.
Bračanin na samrti. Dolazi mu sin da se oprosti. “Jel’ ti ono žena peče fritule?” upita Bračanin. “Da, pape!” “Ajde, donesi mi jednu” zamoli otac. Sin ode i vrati se praznih ruku. “Ne da mater. Kaže da je to sutra za sahranu….”
Evo nama Ante Tomića. Sabrane mudrosti. “Poremećenim osobama poziv svećenika odličan je izbor… Što god napravili biskupi i katolička štampa, naći će poneku lijepu riječ za njih”. Gdje naš Ante vidi “katoličku štampu”? Možda RTL izdaje neke tiskovine s urednikom Zoranom Šprajcom? Kaže on javno: “Gospodo svećenici, biskupi i nadbiskupi, ženite se i je*ite svoje žene”. Jel’ to ta Tomićeva “katolička štampa”. Kad bi Katolička crkva imala sve one privilegije koje u Hrvatskoj uživa SPC i njihovo vodstvo, onda bi se možda i moglo govoriti o “katoličkoj štampi”. Do tada naš Ante žali i dalje za sjajnom podoficirskom karijerom koju su mu ti katotalibani pobjedom u Domovinskom ratu uskratili.
Više znaju tovar i magarac nego sam tovar.
Piše naša Goranka Jureško u Jutarnjem kako je uvjeravanje u 2023. da je moći uzvikivati ZDS vrhunac slobode izražavanja napad na zdravu pamet. Vjerojatno i jest ako Goranka misli na pamet naših ljevičara, antifašista i ostarjelih unitarista. Naša “zdrava pamet” ostala je još u glavama dalmatinskih orjunaša, likova koje je plastično opisao orjunaš Miljenko Smoje.
A sve zajedno još je 1938. smjestio u pravi okvir Miroslav Krleža u romanu: “Na rubu pameti”. Parola “Smrt fašizmu – sloboda narodu” u kombinaciji sa zdravom pameti na djelu je trenutno u Ukrajini. Moraš imati mozak od najmanje sto konjskih snaga pa da shvatiš naše antife. Winston Churchill je smislio skraćenicu KBO koja u prvi mah podsjeća na Rusku tajnu službu, ali u stvari je značila “keep buggering on” ili u prijevodu “nastavite se boriti”. Svi zajedno uhvaćeni smo u mrežu ideološke ljevice. Ona gubi vlast diljem Europe, ali u Lijepoj našoj još čvrsto drži sve što je zgrabila dok su HOS-ovci ginuli umjesto njih. Ali ne zauvijek. Kako je rekao genijalni Winston :”Keep buggering.”
Diljem Hrvatske svi restorani, bašte i krčme koje drže do ugleda i tradicije izvjesili su natpise: “Stigla mlada otočka janjetina”. Na pitanje “od kuda?”, odgovaraju: “Direkt s Novog Zelanda!”
(Zvonimir Hodak, izvor: https://direktno.hr/, foto: ilustracija)